– Jel’no, nevista, tebe pročitalo, s oltara…šilježe sveton Anti…?
– Čula si.
– Šilježe?
– Ee.
– Cilo?
– Ta, neću davat pola, missovo ti bilo!
– Pitam, nu… Pa, reko, okle tebi šilježe, ka’ si smakla ovce bir si prišla prag?
– Ta, ne daje se janje, nego pare, baba.
– Mo, znan…vika je to davala čeljad koja ima šiljež. A, ti si sve posmicala, zato kažem…
– Kakve to veze ima?
– Nu…kako nema? Undan si mogla dat i kravu, jal’ paripa, ka’ nema veze…nema ni njizi više k’o ni šilježi. Pa, reko’…ne mora bit šilježe, nu…
– Pa, i nije šilježe.
– A?
– Nego janje.
– Ujmisusovo…! A, ja…najlašnje je dat s tuđi’ leđa. Ta, nisi se privarila, pa oblizla koji put oko kipa, na kolinin, ne boj se…mm.
Najlašnje je podmitit parama.
Biralo me/Tomislavcity
