Poštovani moji štioci, ne mogu a da vam ne pripovidim što sam ja Bariša doživio i doživljavam zbog toga što mislim i pišem ovako kako pišem bez obzira što u mojim tekstovim nikada nećete naći ništa protiv Boga, Rvacke i poštena čovika. Naime, još za vrime Rvackog obrambenog rata, zloglasni Manolić mi je pritio, priko slikara Pokrivke, da će me smaknut spomenem li ga još jednom bilo u negativnom, bilo u pozitivnom smislu. Naravno, nisam se poplašio te pritnje, već sam ga, odma u idućem broju Rvackog misečnog glasila Tomislav, spomenuo, a kako bi drukčije nego u negativnom smislu.
U drugom slučaju, kako mi je prinio moj prijatelj koji je bio prisutan na sastanku kod prisidnika Tuđmana, naš domaći Janjičar tražio je od Tuđmana dopuštenje da se mene i Tomislav „likvidira“. Upotrijebio je baš tu rič. A budući je moj i Tuđmanov kućni prijatelj, rvacki književnik Dubravko Horvatić, znao dobro ko sam ja i šta radim, mene ne samo da niko nije tako, Tomislav jesu likvidirali, nego sam dobio orden Marka Marulića za sve što sam u ratu učinio za općervacko dobro.
I kad sam ja pomislio da su takve aktivnosti utihnule protiv mene, saznado da je ta još uvik živa i žilava organizacija preko svog predstavnika rekla najzaslužnijem pratru što se Naša ognjišća nisu ugasila: „Bariša će ti doć glave“. Kako vidite, niti sam se ja, niti on uplašio njijove pritnje. Neka pati kome smeta vira u Boga, pravda i istina, koju iz broja u broj u Ognjišćim širimo. Istina će nas osloboditi, pisano je (usp. Iv 8, 32).
Naš narod kaže da nekad triba pokrit svoju sramotu, makar bila i istinita. Da, nekad, ali ne uvik. Zlo se, laž, neistina nekad mora imentovat, ako oćete, razglasit, da bi se manje širila na štetu dobra i istine. Posebno se triba borit protiv istiniti zlodila, protuprirodni ponašanja i nastrani običaja. Zar sakrivati da smo se i mi, po Evropi raseljeni Duvnjaci, već počeli ispisivati iz svete nam Crkve, katoličke, koja nam je stolićima identitet čuvala. Navodno to čine radi privelikog crkvenog poriza. Svašta. Neki su se već ispisali i iz rvacki državljana, a neki su se već toliko evropeizirali, civilizirali, da se međusobno istospolno i istorodno žene i udaju. Oprosti im Bože iako znaju što čine. Eunija je stvarno postala Sodoma. A znamo kako je Sodoma završila.
Zar ne reći istinu da je Željko Komšić drugi prestavnik naši muslimanski komšija u Prisidništvu BiH, a ne Rvata katolika iz BiH. Okupatori BiH su ga Rvatima nametnuli protiv njijove volje. Zašto ga Rvati ne ruše, zašto ne izglasaju tom jugoslovenu i rvatomrscu zabranu ulaska u sva naselja u Erceg Bosni u kojima su Rvati većinsko stanovništvo.
Zašto ne reć naglas istinu da je glavni grad svi Rvata, Zagreb, posto, umisto nacionalnog tabernakula internacionalni brlog, potpuno poeunijaćeni grad. Često čujem, dok nastupam po našoj Domovini (RH i BiH) da Zagreb ne živi životom stanovnika rvacki pokrajina koje ga okružuju, da je pripun nemorala. A još početkom dvadesetog stolića, kako pročitah, tko bi na ulici u Zagrebu psovo svetinje, za nagradu je dobivo, neko vrime, svezan kamen oko vrata.
Ni splitska Ultra (lat. ultra = priko, iznad, s onu stranu) nije ono čime se normalni Rvati i pravi virnici mogu dičit. Sada se ta nastranost počela širit, kao nekad kuga, po ciloj Dalmaciji. Jadan ti je onaj kome je bog: u se na se i poda se.
Rijeka, najveći rvacki (83% Rvata) grad karnevalski nastranosti, cilu ovu godinu će nam, kao „evropska prijestolnica kulture“, širiti raznim performansima „kulturni kaos“, kako pišu jugonovinari. Čak će podići na najvišu svoju zgradu crveni petokrakasti znak pod kojim je više Rvata poubijano, poklano i u jame pobacano nego pod svim proturvackim simbolima zajedno u našoj povisti. Ministrica Bulja sve to naziva umjetničkom slobodom. Stvarno je priviše slobodan ko takve znakove u Rijeci i Rvackoj veliča.
Triba razglasit, nije dovoljno samo objavit u statističkim godišnjacima, da u najvećoj duvanjskoj župi Tomislavgrad, obuhvaća pola općine, 21 naselje, živi samo 7117 osoba u 2244 obitelji, od kojih čak 326 obitelji živi i radi u inozemstvu, te da najviše 40% župljana te župe redovito nediljom ide na misu. A u župi Kongora od 374 obitelji u inozemstvu živi 55 obitelji sa svim svojim članovim. U mom rodnom Borčanu u 131 obitelji živi 609 osoba, od toga 322 u inozemstvu. O Bože sveti, jaki i dragi, sačuvaj mene i sve moje od zla svakoga!
Kaže se da je Ercegovina sav svit naselila a sebe nije raselila. Daj Bože da tako i ostane. Ali, moj pokojni ujko bi reko: Što ovca ležeć vidi, to daleko nije. Kada će i oće li bit bolje? Oće ako, ne samo u Ognjišćim, budemo neustrašivo širili istinu i borili se za svoja prava i pravdu. „U tebe se, Gospodine, uzdam“, reko bi naš vjerski i nacionalni heroj, sveti Alojzije Stepinac.
Bariša/Naša ognjišta, ožujak 2020. godine
