Drugarice ministrice Obuljen!

Jučer je stiglo pismo iz Ministastva kulture pod URBRJ: 532-03-01-02/5-18-03 u kojem se kaže da  nije otkupljen nijedan primjerak mog romana Bog i drugovi. Ispod sadražaja pisma potpisala se Iva Hraste Sočo. Prije se na slična pisma potpisivao stanoviti i magloviti čedek Višnjić, sad se potpisala diva Iva; i tako stalno dobijam svake godine pismo u kojem se isto ponavlja, kako nije moj knjiga otkupljena, pak mi savjetuju u tom pismo „dobrih namjera“ da knjigu ponudim knjižnicama diljem zemlje Hrvata. Vala mašala!

Drugarice minstrice zašto to činite i zašto me kao tvarna, stvarna i državotvorna hrvatskog pisca i pjesnika – diskriminirate. Možda se to događa što ne pripadam ničijem klanu, nijednom čoporu bastarda i hulja u hrvatskom književnom i medijskom „kulturnom“ vilajetu!

Ovo je moja deseta knjiga koju je odbilo otkupiti Minstarstvo kulture. Vala mašala! Po ovim riječima kužite da sam rođen u Bosni. Doći iz Bosne i živjeti u Zagrebu kolika je to slast i čast, ali nije čest i…

Kako je bilo teško živjeti gdje sam se rodio, a još teže umirtati gdje sam živio.

Da nisam iz Bosne možda bi sve bilo drukčije, inčije… otkad mi sada pada na pamet Andrićev bijeg iz Zagreba u svetosavsku zemlju!  Nosim se mišlju da Vas tužim zbog poniženja i diskriminacije.

Ako to ne učinim, nisam dosljedan sebi i onome što pišem i o čemu pišem i kako pišem.

S osobitom gorčinom i dolore nel’ cuoere  pozdravlja

Zagreb, 18.1.2018.                                                                                                             

Drug  Ante Matić

 

Bilješka o piscu

Hrvatski književnik i akademik Ante Matić rođen je 27. veljače 1945. Razne škole učio, a neke izučio u Duvnu, Zadru, Pazinu, Košljunu, Splitu,  Firenci, Sieni, Beogradu, Skoplju i Zagrebu. Prozu i poeziju piše od 1960.  Pjesme su mu i priče uvrštene u antologije, zbornike i udžbenike. Dobitnik je Danteove nagrade za poemu Canto dolente u Firenci 1971. Dvije godine kasnije nagrađen je Areninom nagradom za kratku priču Crni orlovo u Zagrebu. Dobitnik je Šimićeve nagrade 2001.godine za knjigu pjesama Nebeska galija i nagrade Matice hrvatske 2002. godine za knjigu novela Sizif i mrav.

 

Objelodanjena djela.

Objahana zemlja, priče, Zagreb, 1989.

Berlinski zid, priče i novele,Zagreb, 1990.

Ljudinjak, pjesnička proza, Rijeka, 1995.

Lijepa naša tuđina, priče,Zagreb, 1997.

Božićne priče, novele, Duvno, 1997.

Nebeska galija, pjesme, Mostar, 2000.

Sizif i mrav, priče, Mostar – Travnik, 2006.

Priča o Hrvatima, roman, Sarajevo, 2007.

Kamena knjiga, pjesme, Sarajevo, 2009.

Trojica, proza, Zagreb – Sarajevo, 2012.

Diva i Slava, novele, Zagreb, 2014

Priča iseljenika, proza, Zagreb, 2015.

Bog i drugovi, roman, Zagreb, 2017.

 

Kratko o romanu Bog i drugovi

Bog i drugovi ima tri poglavlja i 333 stranice. Priča je to o drugovima i rabljenu vremenu, koje podjednako izaziva u čovjeku udivljenje i sažaljenje. Ideologija drugova bila je laž i obmana, a praksa zločin i prevara. Vrijeme njihove vlasti ostavilo je pod ovim krvavim podnebesjem moralnu, duhovnu i demografsku pustoš. Samo je jedan zločin veći od njihova, a to je zaborav tog zločin. Bilo je teško živjeti gdje smo se rađali, a još teže gdje smo umirali.

Od velika tri zla dvadesetog stoljeća, nacizma, fašizma i komunizma, najduže se zadržaoIo i najdublje korijenje pustilo i razgranalo diljem planeta, zlo komunizma. Iz najveće pravoslavne zemlje Rusije kao da je izvjetrilo, ali je zato u najmnogoljudnijoj zemlji na planetu još uvijek živo poput golemog živog pijeska, koje guta milijune unesrećenih ljudi. To živo zlo bezboštva i tiranije jednoumlja najopasnije je u Sjevernoj Koreji. Pisac sažimlje misao o sudbini svijeta i hrvatskog naroda kroz stoljeća, pa kaže da su u devetnaestom stoljeću vođeni ratovi između kraljevstava i carstava, u dvadesetom ratovalo se zbog ideologija i nacija, a ovo, dvadest prvo stoljeće, kaže zloguko jedan od njegovih junaka u romanu, moglo bi biti najstrašniji sukob vjera i civilizacija.