Bitka za imovinu u starom i bogatom Napretku
U Duvnu nema Napretka, ali zato ima Matice hrvatske i Naših ognjišta.
Piše: Ante Matić
Od 60 napretkovih podružnica, koliko ih danas ima, odvojile se dvije; ona u Mostaru prije nekoliko godina i nedavno ona u Zagrebu. Sve ostale podružnice ujedinjene su na čelu sa središnjom upravom. To jedinstvo napretkovih podružnica i sve odluke koje središnja uprava donosi i koje će donositii potvrđeno je na skupštini Napretka u Splitu 25. 11. 2017. godine. Tako de facto na jednoj su strani sve podružnice osim ove dvije koje su se odvojile od Napretka. Uz onu koju vodio fra Andrija Nikić u Mostaru, ima i Napretkova u tom istom gradu Mostaru. Odvajanje ovih dviju podružnica nastalo je navodno raspodjelom novca, koji se iz podružnica slijeva u centralu Napretka. Da to nije tako govori činjenica da podružnice samostalno raspolažu svojim sredstvima. U nekim podružnicama raspolažu i imovinom, kao na primjer u Bugojnu, Busovači… a tamo gdje je uknjiženo na središnju upravu naravno da ne mogu, kao što je to slučaj s podružnicama u Sarajevu, Zagrebu, Mostaru, Beču, Zenici, Travniku, Brčkom… Nakon stogodišnjeg jedinstva i sloge, početkom 21. stoljeća odvojila se mostarska podružnica od Napredak, a nedavno 21. svibnja 2018. godine, odjelila se i zagrebačka podružnica od Napretka koja je to pokušala i 1998. s Mirkom Valentićem. Tada nije oteta imovina od sarajevske središnjice, vjerojatno neće ni sada.
Prema napretkovu Statutu trebala bi svaka podružnica davati od svih prihoda 10 posto središnjoj upravi, ali ne da to nije središnja uprava dobivala, već je, primjerice, prošle godine središnja uprava pripomagla različite projekte podružnica sa 60 tisuća konvertibilnih maraka, a to je otprilike 240 tisuća kuna. Novoizabrani predsjednik zagrebačke podružnica odmah po izboru otišao je sa svojim ljudima u ministarstvo imovine da im se dadne imovina zagrebačke podružnice, a nisu znali ili nisu htjeli znati da je ta imovina uknjižena na središnju upravu u Sarajevu. Kad se nisu uspjeli dokopat imovine, otišli su u Naprtetkove prostorije u Bogovićevoj ulici, i na silu htjeli zaposjesti te prostorije, ali nisu uspjeli jer su ih u tome spriječili zaštitari. Htjeli su na silu ući u prostorije koje nisu njihove. Zagrebačka podružnica nigdje i nikada ni u kakvom dokumentu o imovini nije ni spomenuta, a nekmoli da je na nju uknjižena Napretkova imovina. Nije to imala ni prije Drugog svetskog rata, dapače nikad nije imala sjedište u neboderu Bogovičeve ulice. Zanimljivo je znati da je uoči Drugog svjetskog rata Napredak imao 125 podružica. Jedna od tih podružnica bila je i zagrebačka. Koliko su Titovi drugovi oštetili tada moćni Napredak govori i činjenica, da se još uvijek od te partizanske zabrane i pljačke nije posve oporavio, unatoč mnogim dobrim djelima učinjenim od obvnovde 1990. godine do danas.
Izgleda da je Matoš bio u pravo kad je govorio, dva Hrvata tri stranke, a danas bi se moglo reći tri Hrvata jedno društvo ili udruga. Trenutno u Hrvatskoj ima pedesetak tisuće raznih društava i udruga, više od tisuću boračkih društava i udruga i više od stotinu partija i stranka. U Bosni i Hercegovinu toga je upola manje.
U Njemačkoj s 80 milijuna stanovnika ima 8 tisuća i nešto malo više udruga i 5 stranaka, u Francuskoj 9 tisuća udruga, u Švedskoj 2 tisuće…
U toj brojnosti društava i udruga, (većina tih udruga radi protiv hrvatskih nacionalnih interesa), izdavaju se dvije stare i temeljne hrvatske udruge MATICA HRVATSKA u Hrvatskoj sa sjedištem u Zagrebu i HKD NAPREDAK u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Sarajevu. Obje Udruge imaju svoje ogranke, odnosno podružnice. Te dvije udruge se nadopunjuju, pa MH ima podružnice u BiH, a Napredak u Hrvatskoj. Matica hrvatska i Napredak odigrale su i igraju bitnu ulogu u novijoj hrvatskoj povijesti kulturi.
Matica hrvatska se u početku zvala Matica ilirska, a Napredak Hrvatsko potporno društvo za potrebe đaka srednjih i viših škola iz Bosne i Hercegovine, osnovano u Mostaru 14. 9. 1902. godine i Hrvatsko društvo za namještenje djece u zanate i trgovine, osnovano u Sarajevu 11. 11. 1902. Sarajevskom se društvu 1904. godine mijenja ime u Napredak. Budući da su oba društva imala gotovo identične ciljeve i zadatke, a to su pomaganje đacima i studentima, 1907. ujedinjuju se i djeluju pod zajedničkom imenom Napredak sa sjedištem u Sarajevu.
Matica hrvatska, odnosno ilirska uspjela je ostati jedna i nedjeljiva stoljeće i pol, a Napredaku se to nije dogodilo. Nakon stotinu i više godina Napredak su podijelili na onaj bosanski u Sarajevu i onaj hercegovački u Mostaru. Čitavo jedno stoljeće, dvadeseto Napredak je bio jedna Udruga sa sjedištem u Sarajevu i podružnicama u Bosni, Hercegovini, Hrvatskoj i diljem planeta.
Nakon stogodišnjeg jedinstva i sloge, početkom 21. stoljeća odvojila se mostarska podružnica od Napredak, a nedavno 21. svibnja 2018. godine, odjelila se i zagrebačka podružnica od Napretka.
Sve te diobe nastale su zbog nekretnina i novca, koji se koliko je meni poznato, raspoređivan i trošen transparetno, pa su obnovljene zgrade Napretka, sagrađene nove, podignut naporetkov dom ponad Sarajeva, stipendirani đaci i studenti, tiskane knjige, finacirani sportski događaji, održane mnogobrojne predstave i koncerti…
Ne želim ulaziti u to tko je tu u pravu, Topić, Nikić ili Miljenko…, niti donositi bilo kakve sudove o tim sukobima i diobama u Napretku, moje je da ostavim kroniku događanja u Napretku u 21. stoljeću. Što se tiče tih dioba i nesporazuma, neka za poduku i pouku posluži ova moja pjesma za koju me inspiririrao tragični i genijalnih Ante Bruno Bušić s kojim sam imao sreću sjediti za istim stolom u nekoliko navrata u jednom njemačkom gradu na Majni i čuti na svoje uši njegove dubokoumne riječi bremenite idejom i nadom o slobodu i sreći hrvatskog čovjeka ma gdje živio i što radio. Ta pjesma nastala je davno i ona govori o Hrvatima onakvim kakvi jesu da nisu i onakvim kakvi nisu da jesu; ona govori o hrvatskim seobama, zlobama, diobama, navadama i zavadama…
Imajući u vidu sve što se događalo u Napretku i s Napretkom od osnutka do naših dana, mora se priznati da je Tito zadao gotovo smrtni udarac Napretku 1949. godine, kad su njegovi drugovi zabranili i opljačkali tada najveću i najmoćniju hrvatsku kulturnu isntituciju u Bosni i Hercegovini. Teški su udarci tom starom Naporetku zadale ove najnovije hrvatske lokalnosti, ljudske slabosti i uskosti, zlobe i diobe…
Tako je govorio Bruno Bušić
Frankfurt, 1975.
Da smo složni davno bi imali državu.
Biće rodi će se slobodna Hrvatska
kad padne berlinski zid
kad se budu rušila komunistička carstva
kao krvave kule od karata
Nema države bez krvavih gaća.
Pobit ćemo se za slobodu sa Srbima,
a možda s poturicama i našim izdajicama.
Teret rata podnijeti svi podjednako.
Kad se oslobodimo srpskog ropstva,
komunističkog mraka i zlosilja
i stvorimo konačno državu,
vidjet će se kako naši kradu.
Svatko nas je krao i potkradao,
oslobađao nas slobode i nade,
a najteže će biti kad nas naši budalaši
budu varali, lagali, krali i prodavali
svjetskim maherima i makro lopovima.
Navalit će na nas velike ptice grabljivice.
Do neba i Boga dižem svoj glas
Kako tada nas spasiti od nas?
(Ova pjesma je na 77. stranici zbirke pjesama Kamena knjiga Ante Matića.)
