– Ova aplikacija u ljudima budi zdrav sportski duh, potiče mlade na aktivnost i da budu najbolji što mogu, a voljela bih da novim mladim nadama donese sreću koju neki drugi nisu imali prilike ostvariti. I Luka Modrić i Robert Kovač su bili djeca, imali strast prema nogometu i sanjali da postanu netko. Odlično je, međutim, što na Sportynu nisu zastupljeni samo najpopularniji sportovi poput nogometa, košarke i rukometa već, primjerice, i karate – objašnjava Anica, koja ima i osobni razlog za spominjanje te japanske borilačke vještine. Izvršna je predsjednica Karate kluba Hercegovina-Zagreb, angažirala se na poticaj braće Danijela i Marija Vučića, bivših karatista, a ponosna je što su među više od 700 njihovih članova i braća Anđelo i Ivan Kvesić, koji je nedavno izborio nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju.
Nije važno hoće li mi djeca prolaziti s pet, ne želim ih gušiti. Cilj mi je da budu sretni, zadovoljni i zdravi ljudi.
Robert Kovač na Sportynu također prati manje razvikane sportove poput karatea i boksa, ali i kriketa. Posebno mu se sviđa što, kao profesionalci, jednostavnim stvarima poput “sviđa mi se”, “ocjene” ili “komentara”, mogu ohrabriti mlade sportaše i biti im velika motivacija. Smatra da je dobro što se mladi talenti mogu promovirati i putem ovakve društvene mreže, jer se u njegovo vrijeme skautiralo samo na nekoliko turnira pa su mogućnosti za uspjeh bile ograničene. Sportyn je mjesto gdje se susreću i sportski treneri, otkrivajući i neke svoje vještine.
Ljubav kao motivacija
– Ja ću sve svoje trenerske trikove pokazati kad završim karijeru. To su tajne vještine i netko bi ih mogao iskoristiti – šali se Robert, bivši igrač brojnih poznatih klubova kao što su Bayer Leverkusen, Bayern München, Juventus, Borussia Dortmund i Dinamo Zagreb, a njegova supruga otkriva da je ponešto ipak i objavio.
– Na aplikaciji ima jedan Robertov gol koji je dao na moj poticaj. Rekla sam mu: “Ako ga zabiješ, doći ću zauvijek k tebi u Njemačku”. To sam učinila smišljeno, znajući da kao obrambeni igrač ne zabija golove, ali on je baš tada ostvario pogodak – smije se Anica, koja teško može pobrojati koliko se puta u životu selila. Odrastala je u Hercegovini i Njemačkoj, manekensku karijeru gradila u Parizu, a kao suprugu nogometaša i trenera put ju je vodio diljem Europe. Živjeli su u talijanskim i njemačkim gradovima, a prije nego što je lani u listopadu s djecom došla u Monako baza im je bio Zagreb – gdje je Leticija nedavno proslavila osamnaesti rođendan. I ona je prilično visoka (181 centimetar), završava treći razred međunarodne škole u Monaku, no još nije odlučila čime bi se voljela baviti kad završi četvrtu godinu. Zanima je manekenstvo, a zanimljivo je da joj je nekad omiljena rekreacija bio nogomet.
Njezin brat Marko također je bio zagrijan za nogomet i govorio kako će biti golman, ali prije mjesec dana se ipak prebacio na košarku. Kako je visok gotovo dva metra, što je naslijedio od obitelji s majčine strane, nesumnjivo ima dobre predispozicije. I najmlađa Viktorija je visoka za svoju dob – 175 centimetara – a zanimaju je ples i gluma. Dvoje mlađe djece pohađa državnu školu na francuskom, jer Anica nije željela da se odvajaju od drugih, a itekako je svjesna da im nije bilo lako ostaviti prijatelje u Zagrebu, promijeniti školu i doći u zemlju čiji jezik ne znaju.
– Zato sam još više ponosna na njih. Nije važno hoće li mi djeca prolaziti s pet, ne želim ih gušiti. Cilj mi je da budu sretni, zadovoljni i zdravi ljudi, da odrastanjem u različitim sredinama nauče novi jezik i da kao obitelj ostanemo povezani. Pa i kroz sport, koji mlade čuva od loših stvari. Kad smo mi bili djeca, nismo se dali u kuću, a današnje klince treba tjerati da izađu – govori Anica, opisujući se više kao pedantna nego stroga majka. Želi da joj dom uvijek bude čist pa obavlja kućanske poslove, kuha i brine o djeci koja u različita vremena odlaze i dolaze iz škole. Radno vrijeme za nju ne postoji, no ne žali se jer to što može sama odgajati djecu smatra privilegijom. Cijela obitelj se skupi tek poslijepodne, nakon što Robert završi obaveze u klubu, a tada najradije pogledaju neki film. Nisam se udavala da bih se rastajala, niti sam o tome ikad razmišljala. Podrška smo jedno drugome i trudimo se djecu izvesti na pravi put.
