„Nakon svega, uoči blagdana svetog Ante, uz nagovor roditelja i onkologice, obavila sam laparoskopiju da se vidi može li se još nešto učiniti. Liječnici su se iznenadili jer je sve bilo čisto i nisu imali ništa za operirati, samo su ostale neke fleke kao da je nešto bilo tu, kao da je obrisano gumicom.“
Malo tko u duvanjskom kraju ne poznaje Anđelu iz Podgaja ili „Anđelu iz Centra“ – treće dijete u obitelji Ljubice i Željka Krajine.
Nakon osnovne škole koju je završila po prilagođenome programu, a koju je za nju „osmislila“ defektologinja prof. Nada Kusić, Anđela je krenula u JU Centar za odgoj i obrazovanje djece i mladeži s poteškoćama u razvoju “Nova Nada” Tomislavgrad, čija je polaznica već osam godina. Iza nje je i godina radnoga staža kroz program „samozapošljavanja“ koju je provela u Staračkome domu Tomislavgrad. U nekoliko navrata vidjeli smo ju i u ulozi voditeljice priredbi njezinoga Centra, ali i u zagrebačkome finalu kulinarskoga natjecanja “Cupi’s spoon” za osobe s invaliditetom.
Podružih se s ovom djevojkom uvijek vedra lica i osmijeha koji razoružava. Takva je unatoč zdravstvenim poteškoćama koji ju prate od najranije dobi. O tomu nas upoznaje i njezina majka Ljubica.
– Anđela je s 13 mjeseci oboljela, uslijedila je operacija bubrega u Splitu. Kasnije su se javili skolioza kralježnice, hormonski poremećaj i autizam. Prije dvi godine započela je nova borba s teškom i ozbiljnom bolešću i ponovno obilazak zdravstvenih ustanova te liječenje u KBC-u Mostar.
Sve te životne teškoće ova obitelj nosi s vjerom i pouzdanjem u Boga, a Anđelina iskustva s bolesti, cijeloj obitelji donijeli su potpuno duhovno obraćenje.
– Mi smo bili „normalna katolička obitelj“ – kakvih danas, rekla bi’, ima dosta. Katkad propustimo misu, ponekad se ispovidimo i tako… Obiteljska molitva bila je rijetkost, a životna strka, zabrinutost i tjeskobna borba kroz svakodnevnicu dominantna u našim životima. Dakle, nismo imali prave vjere. Nismo Mu se bili cili pridali i tako smo živili sve do Anđelina teškoga oboljenja, kada nas je ta vijest skroz slomila – bili smo na dnu.
Danas smo potpuno predani Kristu. Anđelina ljubav prema Bogu preobrazila je sve nas. Zajedno s njom već tri godine svakodnevno molimo, ne propuštamo svete mise, redovito idemo na klanjanje… A ona je tako nesretna kada zbog bolesti ne može otići na misu. I kad imamo u kući goste, razgovor se prekida, jer Anđela nas podsjeća da je vrijeme molitve i tad nema odgađanja.
Milosrdni Isus kojeg je Anđela sanjala
– Nakon 22 godine, počela je Anđelina borba s ozbiljnom bolešću. Prognoze su bile loše, ali smo se okrenuli molitvama. Ispovijedi, bolesničko pomazanje i molitve fra Đoke i fra Ive Pavića dali su nam nadu.
Na Veliki četvrtak, nakon molitve Krunice, sanjala sam Isusa na kućnome pragu, okruženog anđelima i plavom svjetlošću. Rukama je dotaknuo moje tijelo i odlebdio. Zatim sam izmolila 50 puta Vjerovanje, i u tom trenutku osjetila žmarce po tijelu. Nakon toga sam se ustala, promijenila pidžamu i posteljinu, misleći da su to mravi, kaže Anđela. Njezino svjedočanstvo, napisano uz pomoć obitelji, u cijelosti možete pročitati OVDJE.
Nakon toga događaja Anđelino zdravstveno stanje krenulo je nabolje a osobno je htjela zahvaliti odlaskom na Podbrdo u Međugorje gdje je na koljenima izmolila krunicu i po povratku ponovno susrela Onoga koji ju je i ozdravio – Milosrdnoga Isusa.
@tomislavcity1Anđela Krajina – “Njezina energija i predanost inspiriraju sve oko nje.”♬ original sound – Tomislavcity
– Zahvaljujemo svima koji su zajedno s nama molili za Anđelu: fratrima, liječnicima, prijateljima i široj obitelji. Nismo ni znali da je toliko ljudi uz nas, od rodbine, susjeda, prijatelja.
Svima rado govorimo ovo naše svjedočanstvo. Svjesna sam da nemam dovoljno riječi da bi’ to opisala. Ljudi me slušaju kad govorim o svemu ovome, ali vidim ponekad u njihovim očima sumnju i nevjericu. Ali, ja znam da je molitva čudo jedno i duboko osjećam da je Isus dotaknuo mene i moju obitelj kroz Anđelinu bolest, zajedničku molitvu i naše predanje. O tome želim svima govoriti – prihvaćajući sve što nam Bog da, bez obzira na tjelesno zdravlje naše Anđele ili bilo kojega člana moje obitelji, ističe Ljubica.
O Anđeli su nam govorili i njezine „tete“ u Centru.
Marija Ćavar, voditeljica skupine za Radno osposobljavanje.
– Anđela je prekrasna mlada osoba, puna vedrine i pozitivne energije koju prenosi na sve nas u Centru i pravo nam je osvježenje svaki put kada nam se pridruži u radionici.
Posebno mogu istaknuti njezinu kreativnost u radu i nepresušnu želju za pomaganjem drugima osobito prijateljima iz grupe.
Iris Pokrajčić, Edukacijska rehabilitatorica:
– Anđela je osoba koja je vrlo radišna i posvećena Centru. Uvijek se odlikuje velikim entuzijazmom i disciplinom. Nikada ne traži izgovore, već pristupa svakom zadatku s ozbiljnošću i fokusom. Njezina energija i predanost inspiriraju sve oko nje, jer je stalno usmjerena na postizanje ciljeva, bez obzira na izazove.
Silvija Jurčević, psihologinja:
– Anđela je veliki borac, optimistična, hrabra i puna vjere. Način na koji se ona nosi sa životnim poteškoćama može nam svima poslužiti kao primjer i inspiracija.
Zora Stanić/Tomislavcity
