Naši roditelji, Ana (r. Romić) i Jozo Grgić iz Seonice proslavili su zlatni pir – pedeset godina braka. Ovu obljetnicu smo svečano obilježili svetom misom 22. 1. 2022. u crkvi Sv. Pavla u Münchenu, koju je predvodio naš svećenik fra Marinko Vukman.
U ovim teškim vremenima doživjeti i, ako smijem nadodati, preživjeti pedeset godina braka je Božja milost i nesebična ljubav! A ljudskim riječima: to je veliki uspjeh, a nama, njihovoj djeci, ponos!
Ana (Romuša) i Jozo (Grgić) sklopili su kršćanski brak 24. 1. 1972. u crkvi Sv. Franje Asiškog u Bukovici (Tomislavgrad). Kako moj Drago kaže: vjenčali su se u obećanoj zemlji – Bukovici.
Naši roditelji su dobili troje djece: Lucu, Ivana i Grgu, a mi smo im podarili njihovo najveće veselje, devetero unučadi: Petra, Josipa, Annu i Ivu Bagarić, Annu i Josipa Leona Grgić te Annu-Ivanu, Josipu i Jozu Grgić.
Može se reći da su naši roditelji gotovo 50 godina živjeli i radili i još uvijek žive u Njemačkoj. Svoju djecu su u Münchenu odgojili kršćanskim životom i poštovanjem prema Njemačkoj, ali i usadili u naša srca ljubav prema našem narodu i duvanjskome kraju. Tako da smo svi troje našli svoje supružnike u Tomislavgradu.
Svoju staru majku naši roditelji nisu ostavili kod kuće samu, nego su pokojnu babu poveli sa sobom u Njemačku te je baba Kavurka živjela s nama do svoje smrti u Münchenu.
Sjećam se dobro kako je pokojna baba Kavurka blagoslivljala svoju nevjestu Romušu, moju mater te sam duboko uvjerena da su se babini blagoslovi odrazili kako na moje roditelje tako i na nas.
Iako je tata jedno vrijeme bio ozbiljno bolestan, sve je to prošlo. Danas njih dvoje, naši zlatni mladenci, uživaju sa svojih devetero unučadi i čuvaju još uvijek dvoje najmlađih unučića, Jozu i Ivu.
U zahvalu svojim roditeljima, a još više dragome Bogu za njihov život, koji nije uvijek bio lagan, i kroz njih za naše živote, potrudili smo se u svetoj misi, svi sudjelovati.
Meni je sveta misa bila posebno svečana i dostojanstvena i uistinu sam nekoliko puta suzu pustila, zahvaljujući Bogu da smo ovu obljetnicu svojih roditelja doživjeli. Unuci i unuke su svirali i pjevali i čitali molitvu vjernika. Ivan i ja smo čitali iz prve poslanice sv. Ivana Apostola i Psalam 102.
Grgi smo ostavili najteži dio: da recitira stihove o tatinom i maminom životu, onako kako smo mi znali to sastaviti, slušajući svoje roditelje i sjećajući se njihovih priča.
Svojim roditeljima, Ani i Jozi, od srca čestitamo ovaj zlatni jubilej sa željom da nam još dugo žive u zdravlju i slozi! Neka ih Gospodin blagoslovi i nagradi za sve žrtve i napore koje su za svoju obitelj i svoje bližnje kroz ovih 50 godina strpljivo podnosili i dalje u tišini svoga srca podnose!
Grgo, Ivan i Luca
Tomislavcity
Fotogalerija: Obiteljski album
