Piše: Milan Vukadin/Tomislavcity
Moj tekst o tome kako je ovdašnjim poslodavcima sve teže pronaći dobre radnike, pobudio je veliko zanimanje i brojne komentare čitatelja. Među komentarima bilo je i onih koji su javno upitali smije li potpisnik ovih redaka napisati tekst o tomu kako se zapošljava u općinskim, županijskim i državnim službama i poduzećima.
Onima koji su tako postavili stvari, moram na početku kazati da i nije neka velika hrabrost javno izreći i napisati ono što i vrapci na grani znaju.
Pa krenimo redom: Za razliku od duvanjskih privatnika koji teško pronalaze radnike, taj problem nemaju općinske i županijske službe, te javna i državna poduzeća. Na jedno takvo slobodno radno mjesto prijavi se i do 20-ak i više zainteresiranih koji zadovoljavaju sve propisane uvjete. Tu, naravno, ne mislimo na formalno raspisane natječaje, a da se unaprijed već zna tko je primljen. Takvi natječaji traže posebnu analizu, a to, ipak, nije naša današnja tema. Ako se, dakle, na jedno radno mjesto prijavi puno veći broj zainteresiranih, u normalnim je društvima ključ u jasnim kriterijima za selekciju najboljeg i njihovoj strogoj primjeni. Kod nas, međutim, otkad ja pamtim, jedini je važeći kriterij imaš li ili nemaš dobru vezu. Osim dobre veze, kako danas tako i u ex Yugi, uvjerljiv kriterij za dobivanje državnoga posla bila je i ostala već legendarna plava kuverta. Osim dobre veze i plave kuverte, ovdje svakako treba dodati i kriterij stranačke pripadnosti ili podobnosti.
Za dobar državni posao, naime, nekada si morao biti član SK-a, a danas je poželjno biti član ili biti blizak važnom članu stranke koja je trenutno na vlasti. Oporbene stranke s pravom viču i ukazuju na ovaj problem, a, da se ne lažemo, kad one opoziciju zamjene pozicijom, rade u dlaku isto.
Ovdje se svakako postavlja i pitanje zašto je državni posao kod nas toliko tražen i atraktivan. Odgovor leži u tome da je na državnom poslu plaća sigurna, sigurna su i sva zakonom propisana prava radnika, posao uglavnom i nije pretežak i tako do zaslužene mirovine.
Na kraju želim kazati nešto i o razlozima i uzrocima ovakve nezdrave društvene prakse. Najveći problem svakako leži u nama samima, u našoj sklonosti da podmitimo, potkupimo, prevarimo, zaobiđemo pravila, te da se sjetimo rodijaka na položaju kad zatreba veza za posao. Ako ćemo, dakle, biti iskreni, sami sebi moramo priznati da takav mentalitet jednostavno ne može iznjedriti puno bolje i poštenije društvo. Problem ćemo moći riješiti tek onda kada sami sebi priznamo istinu, te kada odlučimo svoju djecu odgajati tako da u ovim stvarima budu sasvim drugačija od njihovih roditelja.
