Iako kalendarski na pragu travnja, planina Vran danas je pokazala svoje najsurovije lice. Unatoč snježnoj vijavici, temperaturi debelo ispod ništice i teškim uvjetima, tradicija sjećanja na hrvatske vitezove na Prokosu nije prekinuta. Danas je uspješno održan 16. memorijalni uspon, kojim je odana počast petorici pripadnika HV-a i HVO-a koji su na ovoj lokaciji stradali prije više od tri desetljeća.
Snježna vijavica i pravi zimski uvjeti
Vrijeme na Vran planini danas je bilo “pravo zimsko”. Gusti snijeg praćen snažnim vjetrom stvorio je uvjete koji su od sudionika uspona zahtijevali iznimnu fizičku spremu i odlučnost. Na samom Prokosu uvjeti su bili vrlo teški, no upravo je ta bjelina i hladnoća podsjetila na kobnu 1995. godinu, kada su planinski usjek i mećava postali vječno počivalište naših branitelja.
Na ovogodišnjem memorijalu okupilo se nekoliko desetaka sudionika. Uz domaće planinare i članove drugih planinarskih društava iz Bosne i Hercegovine, te viših pripadnika HVO-a, na Prokos su došli i pripadnici Antiterorističke jedinice (ATJ) Lučko. Kod spomen-obilježja na Prokosu, u tišini koju je prekidao samo fijuk vjetra, sudionici su se prisjetili petorici stradalih hrvatskih branitelja iz pratnje generala Janka Bobetka: Mladena Jakovljevića (1968.) iz Novske, Roberta Krizmanić (1970.) iz Ljubljane, Kreše Supine (1970.), iz Zagreba, Davora Zbiljskog (1968.), iz Zagreba i Ivica Begića (1962.) iz Mostara.
Molitva na Prokosu i sjećanje koje ne blijedi čin su dubokog poštovanja prema žrtvi vojnika koji su u ožujku 1995. godine, prateći generala Janka Bobetka, položili svoje živote u snježnoj oluji. Sudionici su još jednom poručili kako ni nakon toliko godina, ni najteži vremenski uvjeti ne mogu spriječiti dolazak na Prokos i iskazivanje zahvalnosti onima koji su za slobodu dali najviše.
