Nisam fan glazbe Jimmyja Stanića, „vječnog mladića“ koji je napunio 94. godinu i goni 95.-u, ni onih koji ga ad hoc proglašavaju za nekog, šta ti ja znam, hrvatskog Johna Lennona, a kamo li nekih tamo cajkuša, Karleuša i bogtepitaj kakvih sve ne čudesa koji su zadnjih godina najezdili na Hrvatsku kao onomad skakavci na Egipat.
Vlast ko vlast, uglavnom se ne miješa dok se ne umiješa ideologija koju promiču ili zatiru.
Kad jedna pevaljka iz ekipe Vučićevih fanova, koju u rodnoj Srbiji često spominju u satiričkim emisijama, poželi koncert na splitskoj rivi – koga briga… Eto ona, eto obožavatelji! Ne manjka ih hvala Bogu, pa tko voli…
I ne bi to bilo sporno kad već ima onih koji su kadri platiti za nešto što bi se drugima moralo debelo platiti da odslušaju ma i par taktova tog pomora za uši, um i duh, da se spomenutom „vječnom mladiću“ isto to ne zabranjuje iz pukih ideoloških razloga.
Velidu kako je dosta bio „vječni mladić“, a i „Gospa Jela“ nije više hit – zbog zelene agende. I di će se u tim godinama pentrat na binu – da štogod slomi, bošsačuvaj – i šta će mu Barbara reć i tako to…
– A, Karleuša?!? – negoduje Jimmy.
– Iss… Ta, neš se ti s njome mirit, Iruda ti živa! – otrese se na nj uvažena persona iz redova vlasti.
– Zakaj ne? Popevam boljše od nje. I ljudi me imaju rad. Rajše neg nju. I ja s pri svojoj zemli, ti vrapca!
Uvažena persona prasne u smijeh udarajući se po gojaznim stegnima, da prostite.
– Je, pa kaj tu smešno? – čudi se on.
– Da ljudi više vole tebe nego Karleušu… Hahaha. Pa, je l ti čuješ sebe, jadan ne bio!
– Zakaj ne? Em, bolše popevam, em nis tak grdi kak ona.
– Ajde, stari skini mi se! Nemam ja vremena za gubljenje. Crta!
– A, zakaj bi… – inzistira zbunjeni Jimmy nastojeći se boriti za svoja Ustavom zagarantirana prava, u svojoj domovini, na svome dijalektu, kad li nahrupiše dvojica glavonja u maskirnim uniformama i izbaciše ga ki krpenu lutku.
Eto ti pravne države, eto demokracije! Eto Hrvatske!
To je sve zbog DP-a, sugeriraju DP-ovci. Boje nas se! Može bit da i je. Poznato je da se vlast svega boji. Da nije tako, zabranilo bi to Karleuši i da zine, a kamo li da peva. Al, štaš ti kad se s Vučićem nije igrati. Zabrani Karleušu i neće ti za inat uć u EU dok ih na golim kolinim ne zamoliš. I štaš im!
Nije zamirit našim bidnim političarim kad moraju izdati naredbu tipa: „Karleuša naprijed, ostali stoj!“ Mislite da je njima lako..? Da je samo Karleuša… A, sve navalilo u Hrvatsku.
Džaba što ih tu nitko ne sluša. Ono stotinjak tisuća što se nabere, dođe iz Srbije, šta li. Ta, neće Hrvati slušat cajke, misusovo ti bilo! Kad ono na semaforu otvore prozor, pa razviju do daske, to samo ore Bachove simfonije, kantate, fuge… Kakve te cajke, bošsačuvaj!
I tko je uopće zadužen i mjerodavan za glazbeni ukus pučanstva – oni što ne daju Jimmy-u da popeva o dimnjačaru i Gospi Jeli – zbog očuvanja okoliša, ili oni koji zabranjuju „Lijepa li si“ zbog straha da nam je, nako lipu, kogod ne urekne.
I tko bi stigao na sve strane: daj oslobađaj one iz Zambije, daj pritvaraj one iz reprezentacije… daj ovo, daj ono… uvik netko šmugne.
Eno, jedva su stigli i Jimmyja zabranit. Ruku na srce… nije lako biti vlast u Hrvatskoj! Hrvata na svakom koraku… To puti noge. Samo se znaju dobro potajat, pa naoko izgleda kao da ih i nema. Dok ne iskoče iza kakvog žbuna – nako ko Jimmy. Moraš, vala, imat oči na leđima!
Hrvati su to, jadan ne bio… što im više braniš, to više kidišu. Pokora živa!
