U Dvorani sv. Franje u Franjevačkom samostanu u Tomislavgradu večeras je predstavljena knjiga „Fra3 tragaju“, zbirka duhovnih promišljanja mladih bogoslova Hercegovačke franjevačke provincije. Večer ispunjena vjerom, iskrenim svjedočanstvima i franjevačkom jednostavnošću okupljenima je pružila priliku da izbliza upoznaju život i duhovni put mladića koji su odlučili svoj život posvetiti Bogu.
Predstavljanje su uvodnim riječima otvorili članovi Frame Tomislavgrad, a kroz večer je okupljene vodio profesor Krešo Parlov. Posebnu svečanost događaju dala je činjenica da je riječ o prvom kulturnom događaju u novoj samostanskoj dvorani, koja je upravo ovom prigodom i službeno dobila ime po svetom Franji Asiškom.
Tu je odluku okupljenima priopćio gvardijan fra Bože Milić, koji je na početku večeri uputio riječi dobrodošlice. Profesor Parlov podsjetio je i na dvije velike obljetnice: ovogodišnju 800. obljetnicu Tranzitusa svetoga Franje, odnosno njegova prijelaza iz zemaljskoga života u vječnost, te prošlogodišnju 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva.
Na pozornici su se uz voditelja našli mladi franjevci fra Dragan Čabraja, fra Ivan Vasilj, fra Renato Prusina, fra Bože Tolo, fra Karlo Šakota i fra Mario Šimić, kao i fra Lucijan Zeljko, koji trenutačno djeluje u Tomislavgradu.

Knjiga nastala iz molitve, svakodnevice i iskrenoga traženja
Knjiga „Fra3 tragaju“ nastala je kao zbirka članaka objavljivanih na portalu Fra3 od 2018. do 2025. godine. Riječ je o tekstovima u kojima mladi franjevci progovaraju o vjeri, radostima, kušnjama, pitanjima i osobnim traženjima koja prate njihov duhovni rast.
Umjesto klasičnih predstavljanja i dugih govora, večer je protekla u obliku razgovora. Profesor Parlov postavljao je pitanja, a mladi franjevci otvoreno su govorili o nastanku knjige, svakodnevnom životu i onome što ih nadahnjuje na pisanje.
„Sve o čemu fratri govore, oni to proživljavaju“, istaknuo je fra Lucijan Zeljko, naglasivši kako su tekstovi izraz osobnih iskustava i promišljanja njihovih autora.
Objasnio je kako im je sveti Franjo trajnu uzor, pa se i pri pisanju često pitaju bi li se ono što su napisali svidjelo njihovu duhovnom ocu.
„U nedostatku inspiracije obraćamo se molitvi i drugoj braći“, kazao je fra Lucijan, dodavši kako su temelj njihova pisanja evanđeoska razmišljanja.

Posebno je zanimljivo bilo čuti kako mladi franjevci u početku nisu ni slutili koliko njihovi tekstovi dopiru do ljudi.
„U početku smo mislili da nitko ne čita te tekstove, ali s vremenom su nam ljudi prilazili i govorili da im puno znače“, prisjetili su se.
Upravo se u tome krije i posebna vrijednost ove knjige. Ona ne donosi samo teološka promišljanja, nego i iskrene riječi mladih ljudi koji, poput svakoga od nas, prolaze kroz pitanja, nedoumice i životne izazove, ali odgovore nastoje pronaći u Kristu i njegovu Evanđelju.
Kako izgleda jedan dan budućega fratra?
Okupljeni su imali priliku zaviriti i u svakodnevicu franjevačkih bogoslova.
Fra Dragan Čabraja opisao je njihov uobičajeni dan, koji započinje svetom misom, nakon čega slijede fakultetske obveze. Poslijepodne je posvećeno učenju i radu, a u 18 sati okupljaju se na molitvi krunice. Tijekom tjedna sudjeluju i u brojnim drugim aktivnostima, od sportskih do duhovnih.
Na pitanje profesora Parlova je li teško uskladiti sve obveze i zahtjeve redovničkoga života, mladi franjevci odgovorili su jednostavno i s pouzdanjem: uz Božju pomoć sve je izvedivo.
Poseban glazbeni trenutak večeri bio je njihov zajednički nastup uz poznatu duhovnu pjesmu „Krist na žalu“, čiji stihovi o Kristovu pozivu na nasljedovanje na osobit način odražavaju životni izbor ovih mladića.
Od uspješnoga poduzetnika do franjevačkoga habita
Jedan od najupečatljivijih dijelova večeri bila su osobna svjedočanstva bogoslova o njihovu duhovnom pozivu.
Njihovi putovi do franjevačkoga reda bili su različiti. Neki su već kao djeca osjećali posebnu blizinu Crkvi i oltaru, dok su drugi svoj poziv prepoznali tek nakon životnih prekretnica, unutarnjih borbi i susreta s prolaznošću ovozemaljskoga života.
Jedan od bogoslova prisjetio se kako ga je oltar fascinirao još od djetinjstva, premda se tijekom adolescencije udaljio od Crkve. U srednjoškolskim danima ponovno je osjetio snažan, teško objašnjiv poziv, koji je usporedio s obraćenjem svetoga Pavla.
Drugi se prisjetio maturalne zabave i trenutka u kojem ga je, usred mladenačkoga slavlja, snažno pogodila spoznaja o prolaznosti svega zemaljskoga.
Posebno dojmljivo bilo je svjedočanstvo fra Dragana Čabraje, koji je prije ulaska u franjevački red bio uspješan mladi poduzetnik. Bavio se pranjem i detaljnim čišćenjem automobila, već s 18 godina podigao je kredit i izgradio posao koji mu je pružao materijalnu sigurnost.
No potres u Zagrebu postao je velika prekretnica u njegovu životu. Suočen s krhkošću svega što čovjek gradi, počeo je drukčije promatrati vlastite prioritete. Shvatio je kako na kraju života neće biti presudno koliko je automobila oprao ni koliko je materijalnoga bogatstva stekao.

Dotadašnji način života postupno je zamijenio molitvom, a nakon odlazaka u Šurkovac i Međugorje odlučio je odgovoriti na poziv koji je osjećao u srcu i krenuti putem svetoga Franje.
Svoje je iskustvo podijelio i fra Karlo Šakota, koji je kazao kako ga je vjera privlačila od najranijega djetinjstva. Kao dječak volio se „igrati mise“, zamišljati da je fratar, dok su mu ukućani bili vjernici okupljeni na bogoslužju. Ono što je nekoć bila dječja igra s vremenom je preraslo u ozbiljan životni poziv.
Svjedočanstvo da Bog i danas poziva
Predstavljanje knjige „Fra3 tragaju“ bilo je mnogo više od obične književne večeri. Kroz iskrene razgovore, osobna svjedočanstva i duhovnu pjesmu mladi su franjevci pokazali kako poziv na nasljedovanje Krista nije nešto što pripada samo prošlim vremenima, nego živa stvarnost i među današnjim mladim ljudima.
Njihova svjedočanstva podsjetila su na jednostavnu, ali duboku istinu franjevačke duhovnosti: čovjekovo se bogatstvo ne mjeri onime što posjeduje, nego ljubavlju, vjerom i spremnošću da svoj život stavi u službu Boga i bližnjega.
Knjiga, nadahnuta slikom čovjeka kao putnika i hodočasnika, poziva čitatelja da se ne boji vlastitih pitanja i traženja, nego da na životnome putu uvijek iznova osluškuje Božji glas.
Za duvanjski kraj, koji je kroz stoljeća ostao duboko povezan s franjevcima, ovakvi susreti imaju i posebno značenje. Oni podsjećaju na duhovnu baštinu koju su nam ostavili naši preci, ali i na mlade naraštaje koji je nastavljaju čuvati i živjeti.
Slaven Nevistić / Tomislavcity


















