Krist Kralj – Kralj sa siromasima!

Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje, donosi evanđelist Matej Isusov govor učenicima o sudnjem danu i svom slavnom dolasku na kraju vremena. Svoje kraljevstvo objavljuje malenima, svoju pomoć pruža siromašnima, onima koji ga primaju ponizna srca. Za sebe je  rekao: Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanja vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje, piše evanđelist Luka. Odmah se uviđa razlika između političkih kraljeva i Krista Kralja. Reći će Pilatu: Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu, piše sv. Ivan. Kraljevi ovoga svijeta tražili su moć i slavu svijeta koji prolazi, a Krist uništi svako poglavarstvo, svaku vlast i silu, pisao je sv. Pavao Korinćanima. Prošlost govori da su rimski podanici palili tamjan rimskom caru kao božanstvu, a sami carevi su se smatrali božanstvima. Karlo Veliki je bio kršten, ali kao vladar je polubožanstvo. Postavljao je i papu prije 1220 godina. Od Ljudevita XIV. pa sve do Luja XIV. (+1715.) vladar se nazivao „kralj sunca”. U jugoslavenskoj kraljevini kralj Aleksandar je bio diktator. Za njega su morali moliti prije 90 godina. Kraljevi su imali puno veće značenje u vrijeme hrvatskih kraljeva Tomislava ili Zvonimira. A kako su kršćani poimali Krista Kralja vidi se po slikama i reljefima, od najstarijih vremena u katakombama pa kroz stoljeća. U kršćanstvu je predstavljan Isus kao Pastir s janjetom na ramenima. Imamo i lik Raspetoga s trnovitom krunom, a vidi se Krista na Golgoti kao na prijestolju. Nakon svega toga, zašto je papa Pio XI. 1925. godine enciklikom U početku – Quas primas ustanovio svetkovinu Krista Kralja?  U tim desetljećima je jačao sekularizam ili stav da je sve moguće bez Boga. Navaljivao je bezbožni komunizam koji je nijekao i Kristovu opstojnost. Eto, zato je Papa u ime cijele Crkve rekao da vrhovništvo i prvenstvo pripadaju samo Isusu Kristu. Ono što sveti Pavao piše kršćanima u Kolosi: Sve je stvoreno po Kristu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu, i da u svemu bude prvi, uspostavljajući mir krvlju njegova križa. To je Krist Kralj – služi svima i žrtva je za sve. A blagoslovljeni su svi koje otkupi.

Dođite, blagoslovljeni Oca moga, zapisuje sv. Matej Isusov poziv svima koji su živjeli s Bogom. Postaju blagoslovljeni slijedeći Isusov proglas u Govoru na gori ili Osam blaženstava. Blažen će biti onaj tko čini dobro, tko ljubi i drugima služi. To je ono što su naši stari preci naučili i živjeli u sedam djela milosrđa: 1. Gladna nahraniti. 2. Žedna napojiti. 3. Putnika primiti. 4. Bolesnika pohoditi. 5. Prognanika pomagati. 6. Mrtva pokopati. 7. Za pokojne Boga moliti. Sve su to činili da ispune riječ evanđelja: Meni (Kristu) ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, piše sv. Matej. Zato se ne treba čuditi da su prve bolnice nikle iz kršćanske ljubavi. To su hoteli za bolesnike. Hospital – H je Božji hotel za bolesne. U ranom srednjem vijeku su nicale bolnice iz evanđeoske ljubavi. Kristova ljubav preko kršćana brinula se za potrebne. Zato je i sv. Franjo sišao s konja i poljubio gubavca kao brata. Majka Terezija je po Kolkati skupljala odbačene i bolesne da im iskaže evanđeosku ljubav. Oni su blagoslovljeni jer su bili s Kristom i pružili utjehu siromasima kao Kristu. Živjeti za druge znači biti blagoslovljen i biti s Kristom. Oni putuju u Kristovo kraljevstvo. Krist bijaše na zemlji siromah sa siromasima, ali je kralj srca jer donosi kraljevstvo istine, ljubavi i mira za svu vječnost. Blagoslovljeni dolaze Kristu, a prokleti odlaze od Krista.

Odlazite od mene, prokleti, bilježi sv. Matej Isusovu strašnu opomenu onima koji žive bez Boga. Krist Kralj prosuđuje sve ljude na temelju djela dobrote i ljubavi. Poistovjećuje sebe, svoj život s bijednicima i patnicima: Zaista, kažem vam, ni meni niste učinili koliko niste učinili jednomu od ovih najmanjih, svjedoči sv. Matej. Kad se kršteni sjeti svoga života i djela, može li Isusa pogledati u oči? Normandijska legenda govori o kralju koji ide u rat i vraća se u domovinu. Kad je stupio na tlo, pošle su dvije suze. Žedan susreće čovjeka s vodom. Pita, ali ga ovaj odbija nemilosrdno. Kralj promrmlja: Sutra ćeš ti biti žedan, ali u mome kraljevstvu više nećeš piti. Noć je. Traži prenoćište kod drugoga. Ovaj ga odbije sa psovkom. Kralj s krvavim prstom na vratima stavi: Nećeš imati mira ni danas ni sutra! Dođe u dvor, ali je sav opustošen. Velikaši se razbjesnjeli. Smrt kralju! Nema više kralja. Otada zavlada grabež, nasilje, pljačka, ubojstvo, rat itd. Dobro je usporediti ono što znamo o Isusu iz evanđelja s onim što znamo o političkim kraljevima. Uočavaju se ove razlike:

   Politički kralj:                         Krist kralj:

– rođen od kraljice                       – rođen od siromašne djevice
–  rođen na dvoru                        – rođen u štali
– život na dvoru                          – život radnika
– zemaljsko uživanje                   – uzima naše grijehe
– ubire porez                              – hrani ljude
– ubija da bude kralj                   – bježi da ga ne zakralje
– osuđuje i donosi zakone           – osuđen
– zlatna kruna                            – trnova kruna
– za kralja umiru                        – on umire za sve
– zlatni spomenik                       – nema ni groba.

Takav je Krist. A kakav je njegov učenik? Možda ćeš reći: Nitko ne može reći ništa loše o meni. Ali, što se može reći dobra o tebi?! Jedino po djelima milosrđa možeš dospjeti u Kristovo kraljevstvo.

 

Fra Ante Pranjić – Pilipović