Na današnji dan, 9. listopada, obilježava se obljetnica pogibije Andrije Matijaša Pauka, legendarnog zapovjednika 4. gardijske brigade Hrvatske vojske. Poginuo je 1995. godine tijekom operacije Južni potez, na prilazima Mrkonjić-Gradu u Bosni i Hercegovini. Njegovo ime i danas simbolizira hrabrost, odlučnost i zapovjednika koji je svoje vojnike uvijek vodio s prve crte bojišta, piše Slobodna Dalmacija.
Andrija Matijaš Pauk rođen je 31. srpnja 1947. u Pozorcu, mjestu u općini Marina nedaleko od Trogira. Nakon osnovne škole odabrao je vojni poziv, a srednju dočasničku školu za oklopno-mehanizirane postrojbe Jugoslavenske narodne armije završio je u Banjoj Luci. Kao profesionalni vojnik specijalizirao se za tenkove i oklopno ratovanje, a uz vojnu karijeru isticao se i kao sportaš.
Početkom Domovinskog rata, u ljeto 1991. godine, sudjelovao je u borbama na području Banovine, gdje je stekao prvo borbeno iskustvo. U listopadu iste godine priključio se 4. gardijskoj brigadi Hrvatske vojske, s kojom će obilježiti najvažnije godine svoje ratne karijere.
Od prvih zarobljenih neprijateljskih tenkova počeo je ustrojavati oklopne postrojbe koje su postupno prerasle u Oklopnu bojnu 4. gardijske brigade. Za njezina zapovjednika imenovan je 10. studenoga 1992. godine. Pod njegovim vodstvom tenkisti su postali jedna od prepoznatljivih snaga brigade, poznata po borbenosti, spremnosti i učinkovitom zajedničkom djelovanju s pješaštvom.
Zapovjednik koji nije napuštao svoje vojnike
Jedan od ključnih trenutaka njegove ratne karijere bila je operacija Maslenica početkom 1993. godine. Kod Kašića njegova je oklopna postrojba sudjelovala u razbijanju srpskih oklopnih snaga i stvaranju uvjeta za deblokadu zadarskog zaleđa.
Tijekom obilaska položaja Matijaš je teško ranjen nakon što je minobacačka granata eksplodirala svega nekoliko metara od njega. Unatoč ozljedama, osobito onima na nogama, nije se dugo zadržao u bolnici. Vratio se svojim vojnicima, ne želeći ih ostaviti u borbi.
Upravo je takav odnos prema ljudima obilježio njegov zapovjednički stil. Bio je izravan, odlučan i konkretan, a autoritet nije gradio samo činom i položajem nego osobnim primjerom. Njegovi suborci pamtili su ga kao zapovjednika koji je bio ondje gdje je bilo najteže: na prvoj crti.
Njegova poznata rečenica „Kad krenemo, gorjet će nebo i zemlja”, izgovorena uoči operacije Maslenica, ostala je jedan od simbola njegova ratnog puta.
Od Dinare do Knina
Nakon što je 1. listopada 1993. prepustio mjesto zapovjednika Oklopne bojne, Matijaš je nastavio djelovati kao načelnik oklopnih postrojbi 4. gardijske brigade. Godinu dana poslije postao je načelnik stožera brigade, a krajem srpnja 1995. preuzeo je dužnost zamjenika zapovjednika.
Njegova sposobnost vođenja došla je do izražaja tijekom operacije Zima ‘94, kada je, nakon ranjavanja zapovjednika Damira Krstičevića, preuzeo vođenje brigade u iznimno zahtjevnim zimskim uvjetima na području Dinare. Zadaća je uključivala pokretanje tenkova po snijegom prekrivenom i nepristupačnom terenu, što se dotad smatralo gotovo nemogućim.
Sudjelovao je i u operacijama Skok 1, Skok 2 i Ljeto ‘95, a u operaciji Oluja dao je važan doprinos oslobađanju okupiranih područja. Njegovi tenkisti sudjelovali su u prodoru prema Kninu, a Matijaš je nastavio predvoditi postrojbu i u operacijama Maestral i Južni potez, kojima je Hrvatska vojska nastavila djelovanje na području Bosne i Hercegovine.
Pogibija na prilazima Mrkonjić-Gradu
Dana 9. listopada 1995., drugog dana operacije Južni potez, Matijaš je sa svojom postrojbom sudjelovao u borbama na prilazima Mrkonjić-Gradu, u selu Podrašnica. Dok je predvodio svoje vojnike, njegov oklopni transporter pogodila je protuoklopna raketa. U toj je borbi poginuo u 48. godini života.
Njegova smrt duboko je potresla suborce i hrvatsku javnost. Iza njega je ostala supruga Nada, ali i trajno nasljeđe zapovjednika koji je svojim djelovanjem ostavio snažan trag u povijesti 4. gardijske brigade i Domovinskog rata. Na komemoraciji se od njega oprostio fra Ignacije Vugdelija riječima koje su ostale upamćene: „Pao je junak da bismo mi mogli živjeti… Kad budete brojili imena onih koji su narod vodili do cilja, nemojte zaboraviti ime stožernog brigadira Andrije Matijaša.”
Posmrtno je promaknut u čin general-bojnika, a 4. gardijska brigada, u znak sjećanja na svojega legendarnog zapovjednika, dobila je naziv Pauci. Njegovo ime nose i nastavni centar za obuku u Sinju te glavni trg u Marini, a uspomena na njega čuva se i kroz rad kulturne udruge i kino dvorane koje nose njegovo ime.
Andrija Matijaš Pauk pokopan je u rodnom Pozorcu, na groblju Gospe od Anđela. I gotovo tri desetljeća nakon njegove pogibije, priča o njegovoj hrabrosti, odanosti suborcima i spremnosti da uvijek bude prvi na bojištu ostaje dio kolektivnog sjećanja na Domovinski rat, prenosi Slobodna Dalmacija.
Jutarnji list/Tomislavcity
