Uoči svetkovine svetoga Franje Asiškoga, večeras je u tomislavgradskoj spomen-bazilici održan tradicionalni obred preminuća svetoga Franje – Transitus. Ovogodišnji obred imao je posebno značenje jer se tijekom 2026. godine obilježava 800. obljetnica preminuća svetoga Franje, koji je preminuo 3. listopada 1226. godine u Porcijunkuli kraj Asiza.
Molitveni program započeo je molitvom krunice, nakon čega je u 18 sati slavljena sveta misa koju je predvodio gvardijan fra Bože Milić. Pjevanjem su misno slavlje animirali članovi Frame Tomislavgrad, dok su u večerašnjem programu sudjelovali i članovi Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a).
U propovijedi je fra Bože Milić govorio o svetom Franji kao čovjeku čiji je pravi učitelj bio sam Isus Krist. Franjo, kako je istaknuo, nije imao nekoga svjetovnog duhovnog učitelja koji bi ga oblikovao, nego je njegovo duhovno učiteljstvo dolazilo izravno iz Evanđelja i odnosa s Kristom.
Franjo je bio duhovni pionir – čovjek koji je dopustio da ga Isus poučava Evanđelju, na način na koji je poučavao i svoje apostole. Upravo je iz takvog odnosa s Kristom izrastao franjevački put koji će stoljećima poslije ostati živ u Crkvi i među tolikim ljudima koji su u svetom Franji pronašli uzor kršćanskog života.
Transitus – spomen na Franjin prijelaz u vječnost
Središnji trenutak večeri uslijedio je nakon mise – Obred preminuća svetoga Franje, Transitus.
Sam naziv transitus znači prijelaz, a obredom se franjevačka obitelj svake godine 3. listopada, uoči svetkovine sv. Franje, spominje posljednjih trenutaka njegova zemaljskog života i njegova prijelaza iz ovoga života u vječnost. Transitus zato nije tek spomen na smrt jednoga sveca, nego molitveni čin kojim se vjernici prisjećaju Franjina potpunog predanja Bogu.
Za svetoga Franju smrt nije bila tek kraj zemaljskog života. Pred kraj života, teško bolestan i iscrpljen, prihvatio ju je kao „sestru smrt“, a posljednje trenutke želio je provesti u Porcijunkuli, mjestu koje je imalo posebno značenje za njegov poziv i život.
Upravo zato Transitus u franjevačkoj tradiciji ima posebno mjesto. Kao što se Crkva spominje Kristove muke i smrti, tako se franjevačka obitelj uoči blagdana svoga utemeljitelja okuplja u molitvi i spomenu njegova „prijelaza“ k Bogu.
Molitva uz svjetlost svijeća
Večerašnji obred u tomislavgradskoj bazilici imao je i posebno dojmljivu vizualnu i molitvenu atmosferu.
Svjetlost svijeća u tamnijem prostoru bazilike pratila je molitvu i spomen na svetoga Franju, čiji je zemaljski život završio prije točno osam stoljeća.
U obredu Transitus tako se ne zaustavlja samo na tužnom trenutku smrti. Njegova je bit upravo u prijelazu – iz smrti u život, iz zemaljskoga u vječno, iz ljudske prolaznosti u pouzdanje u Boga.
Večerašnja molitva u Tomislavgradu bila je zato i svojevrsna priprava za sutrašnju svetkovinu svetoga Franje. U godini velikog jubileja, osam stoljeća nakon njegova preminuća, vjernici su se okupili kako bi se prisjetili čovjeka koji je svoj život potpuno usmjerio prema Kristu i Evanđelju.
Od krunice i svete mise, preko pjesme Frame, do tihe molitve uz svjetlost svijeća – tomislavgradska je bazilika večeras bila mjesto molitve, spomena i franjevačke duhovnosti.
Slaven Nevistić/Tomislavcity
