Psalam 28 (27) je Davidov. Kad je čovjek životno ugrožen, onda je zahvaćen traganjem za pomoći i to istinskom molitvom upućenom Jahvi, Bogu svome. Ta se molitva pravednika postupno pretače u pobjednički hvalospjev. Može se osjetiti slikovitost prikaza usmjerenja ljudske duše od teškog tjeskobnog vapaja do potpune sigurnosti u Božje uslišanje.
Ovaj psalam otpočinje molitvenim vapajem pisca Davida svome Bogu Jahvi, koji je hridina njegova. Moli ga da se ne ogluši na ovaj njegov zaziv i da ne ostane neuslišan poput onih što silaze u svoje grobove ne završivši sve svoje ovozemaljske velike nakane i želje. Govori mu da Jahve posluša njegovo zazivanje dok mu vapije snažnim glasom i dok uzdiže svoje ruke prema svetomu hramu njegovu. U takvome svome molitvenom stavu vapi da ga Bog ne uzme k sebi s bezbožnicima i s onima koji su činili bezakonja u ljudskoj zajednici, koji pripovijedaju slatko, blagorječivo i dvolično s bližnjima svojim koje pozdravljaju, a u srcu mržnju skrivaju, jer im je pakost u umu i srcu. Tu bezbožnost i dvoličnost teško je razumjeti. Odakle to u srcu čovječjem? Zar svaki takav grješnik ne uviđa tu dvoumnost i bezbožnost? Zar se nimalo ne srami samoga sebe i svoga uma koji mu ne dade da bude dvoličan i bezbožan, a on uporno hoće?
Kralj i pisac David u svome molitvenom razgovoru sa svojim Bogom vapije da im On uzvrati po djelima njihovim i po zloći njihovih nedjela, te neka im plati po djelima njihovih ruku i uzvrati im po njihovim zaslugama. Ta, oni nikada nisu ni marili za čine što ih Jahve čini, kao ni za djela ruku njegovih. Stoga vape da ih obori i više ne podigne.
Nakon ovih njegovih molitvenih motrilaških vapaja uslijedili su blagoslovi i zahvale Jahvi, Bogu svome. Izrekao je svoj blagoslov njemu, Jahvi što mu je uslišio glas njegove molitve, te je na kraju blagoslova uskliknuo: Jahve je snaga moja i štit moj! U njega se srce molitelja pouzdalo i on mu je pomogao. Od te radosti i rasterećenosti iskazom pred Jahvom klicalo je njegovo srce i pjesmom mu je svojom zahvalio. Bogu pripada motrenje ljudskih raznovrsnih čina i nedjela, te raznih grijeha i zlodjela, a čovjeku predstoji potreba kajanja za svoje slabosti, propuste i grijehe.
Na završnici ovoga psalma izgovorio je pisac David da je Bog jakost svome narodu, zatim tvrđava spasa svom pomazaniku. Još je molitveno uskliknuo Bogu svome da On spasi svoj narod i blagoslovi svoju baštinu, te da ih vodi na pašnjake gdje će se slasno napasati dovijeka!
Don Ilija Drmić /Tomislavcity
