Svetkovina Presvetoga Srca Isusova, jedan od najomiljenijih blagdana hrvatskoga katoličkog puka, danas je svečano proslavljena u Kongori, gdje se ova svetkovina tradicionalno posebno štuje i okuplja velik broj vjernika.
Program proslave započeo je jutarnjom tihom misom u 8 sati, dok je središnje misno slavlje u 11 sati predvodio fra Gabrijel Mioč. Crkva i crkveno dvorište bili su ispunjeni vjernicima iz Kongore, ali i okolnih župa, a mnogi su blagdan dočekali pristupivši sakramentu pomirenja i tražeći duhovnu okrjepu u zajedništvu s Kristom.
U svojoj propovijedi fra Gabrijel Mioč govorio je o ljubavi kao najdubljoj ljudskoj čežnji i temelju svakoga istinskog zajedništva.
„Najdublja čovjekova težnja jest ljubiti i biti ljubljen. Samo prava, velika, duboka i trajna ljubav može usrećiti čovjeka“, istaknuo je fra Mioč, podsjetivši kako ljudska ljubav svoju puninu nalazi jedino u Božjoj ljubavi.
Govoreći o simbolici današnje svetkovine, fra Gabrijel je naglasio da ljudsko srce nije samo organ koji održava život, nego mjesto iz kojega proizlazi sve ono najbolje, ali i najgore u čovjeku.
„Ljudsko srce zna biti slijepo, lako zaluta i često traži prolazna zadovoljstva. Zato mu je potreban uzor. Taj uzor postoji – to je božansko Srce Isusa Krista, Srce koje od vječnosti kuca za čovjeka i koje svojom ljubavlju, žrtvom, vjernošću i dobrotom nadvisuje sva srca ovoga svijeta“, poručio je.
Posebno je naglasio da je suvremeni čovjek umoran od praznih riječi te da danas više nego ikad traži djelotvornu ljubav.
„Isusov život bio je jedinstvena žrtva neizmjerne ljubavi prema čovjeku. Ta ljubav dovela ga je u Marijino krilo, učinila ga našim bratom i prijateljem, odvela ga na Kalvariju i ostavila među nama u Presvetom Oltarskom Sakramentu. To je ljubav koja traži izgubljene, liječi ranjene i briše suze“, rekao je fra Mioč.
U drugom dijelu propovijedi uputio je snažnu poruku roditeljima kroz potresnu priču o ocu koji je svojoj djeci pružio sve materijalno, ali ih nije naučio moliti.
„Možemo svojoj djeci osigurati školovanje, kuću, automobil i sve što požele, ali jesmo li ih naučili moliti? Jesmo li ih naučili da Bog bude središte njihova života? Vjera ne smije biti nešto usputno, nego svakodnevna odrednica našega života, poput krvi koja kola našim tijelom“, naglasio je.
Na kraju je podsjetio da je kršćanska vjera tijekom dva tisućljeća preživjela progone, ratove i različite ideologije te ostala moralni oslonac mnogim naraštajima.
Svečana proslava u Kongori završila je u ozračju molitve, zajedništva i zahvalnosti Srcu Isusovu, kojemu su se vjernici još jednom utjecali sa svojim molitvama, brigama i nadama. I ove je godine Kongora potvrdila koliko je pobožnost Presvetomu Srcu Isusovu duboko ukorijenjena u život duvanjskog kraja i njegovih vjernika.
Slaven Nevistić /Tomislavcity
