Ovo je priča o župniku Vinice pok. don Jozi Ivančiću, darovateljima i darovatelju iz Rošnjača. – Kada sam dolazio u naše župe Duvanjskog dekanata u ulozi djelatnika lista Crkva na kamenu sa sjedištem u Mostaru, stjecao sam dobre uvide u gradnje i uređivanja svih naših župa i njihovih crkava, kapelica, groblja i sl. Nešto od svega toga uspio sam i zapisati, te objaviti u tome spomenutom listu, a kasnije i na drugi način u knjigama i na portalima.
Tako sam na blagdan zaštitnice Vinice Malu Gospu 2006. god. pohodio tu župu i sudjelovao na svetoj Misi s više svećenika i s njezinim vrlim župnikom don Jozom Ivančićem. Za vrijeme svečanoga ručka župnik je pripovijedao da je oko 1999. god. završio s pukom gradnju grobljanske kapelice i ograde s okolnim terenom u selu Rošnjačama. Tom zgodom on je pripovjedio o poslovima i zdušnosti gradnje, te pogotovo o tome da je imao dostatno darovatelja za sve te poslove, a napose je istaknuo mještanina Peru Bikića Šiškušina koji je za više projekata na tome svome zavičajnom prostoru dao ovome svome župniku, koji je vodio sve poslove, 35 tisuća konvertibilnih maraka.
Ime ovoga dobrotvora Pere pomalo sam i zaboravio, ali sam ga se vrlo dobro sjetio neki dan kad me je nazvao i kada mi je rekao da polagano čita one dvije knjige o Župni Vinici, od kojih je jednu napisao povjesničar dr. fra Robert Jolić uz moj skromni udio prikupljanja podataka i imena poginulih u ratovima, te druga knjiga koja je ustvari petogodišnji dnevnik o župi Vinici za vrijeme moga upravljanja tom župom od 2007. do 2012. god., a naslov joj je Vinička bašćina, jer je podignut kod crkve spomenik u čast glagoljašima donacijom od 55 tisuća konvertibilnih maraka odnedavno pok. Viničanina Josipa Kovača i njegovih sinova i prijatelja nakon koga je uz dobrotu i darežljivost Vinici ostala njegova biografija na engleskom i hrvatskom jeziku. U ovim knjigama o Vinici zabilježen je spomenuti darovatelj Pero Bikić Šiškušin pet puta i to u dijelovima knjiga koji govore o Rošnjačama i svim uradcima u tome selu. I drugi su spomenuti u knjigama i memoriji naroda, te kod Boga našega kojemu zahvaljujemo za sve darovatelje i svu skrb za nas putnike ovim svijetom dok pronosimo svjetlo ljubavi i dobrote.
Pripovijedao nam je spomenuti don Jozo i o školi na tome prostoru Rošnjača, koja je nakon Drugoga svjetskog rata imala 90 učenika, a tada je već bila dobrano urušena. Maštao je i o njezinoj obnovi, ali nije to bilo u njegovoj nadležnosti i bojao se pokušaja te obnove zbog seoba žitelja vjernika u Hrvatsku, kao i mnogih na odlaske u inozemstvo na rad.
U vrijeme ovoga župnika don Joze, zvanoga King, obnovljena je donacijama vjernika iz Rošnjača i njihova kapelica Srca Isusova na dijelu Zavelima zvanom Katunine, koju je blagoslovio 27. lipnja 2003., na poziv istoga župnika, generalni vikar u Mostaru don Luka Pavlović.
Valja navesti i sljedeće, o čemu je meni posebno govorio spomenuti župnik Vinice don Jozo kad smo toga Gospina svečanog dana ostali sami, a to je djelo Anđelka Jurčevića što ga je uradio sam na dijelu planine Zavelima zvanom Zvizdin Pod. Naime, radi se o postavljanju velikoga metalnog križa i pokraj njega kamenog oltara i to početkom kolovoza 2006. god. Prema dozvoli biskupa Ratka Perića ovaj je križ blagoslovio redovnik karmelićanin i svećenik o. Vjenceslav Mihetec iz Karmela sv. Ilije na obalama Buška jezera i to pokraj makadama, utrenika kojim su žitelji sela Zidina i Korita dovozili sijeno na volunjskim i konjskim kolima u vrijeme kosidbe i kasnije sve do potapanja polja. I zbog toga ovaj se Karmelski samostan naziva Zidine, jer je put poveznica tadašnjeg polja Buška blata sa selom Zidine koje je imalo svoje livade u tome polju kao i ispiše za stoku kojih je tada bilo podosta. Uspomena na to vrijeme je ovaj veličanstveni Karmel. Od toga blagoslova i slavlja prve svete Mise s pogledom prema nebu i prema Vinici što ju je slavio o. Vjenceslav, koji se s lakoćom popeo na Zvizdin pod dok naš župnik don Jozo nije mogao, tada se tu svake godine početkom kolovoza slavi sveta Misa za hodočasnike na Zvizdin pod.
O izgradnji glavnog i širokog asfaltnog puta s početkom Vinica – Mijakovo Polje, kao i o putu Škaljevac – zaseok Bikići u Rošnjačama napisani su svi podaci u obje spomenute knjige, a zahvaljujući Zavičajnom društvu Zavelim i na portalima. Ovaj naš Pere je bio za to da se napravi put širine 4 metra kako bi se mogla mimoići dva automobila, no to nije bilo tada moguće uraditi, a prema svemu sudeći nije bilo ni potrebno, što je pokazala dosadašnja vožnja tim putem. Još je urađeno dužinā asfaltnoga puta u Rošnjačama, što je svima na slavu i čast koji su to uradili, a tvorcima i darovateljima neka su hvale i blagoslovi Božji. Sada će se graditi i onaj dugo sanjani put od davnih dana kojega je polovica već izrađena od Vira i moja je malenkost blagoslovila početak radova jer sam se igrom okolnosti zatekao na samom početku gradnje prošle godine. A volio bih i ovaj blagosloviti u znak zahvale Bogu i našoj Hrvatskoj vladi koja je darovala novac za gradnju i to od table Posušje što je na polovici ovoga puta koji će prolaziti kroz Vinicu i stići do Aržana. Službena otvaranja i sveti blagoslovi uslijedit će na kraju završenih radova.
Don Ilija Drmić
