U 78. godini, preminula je Julienne Bušić, američko-hrvatska spisateljica, esejistica i prevoditeljica.
Rođena je 20. rujna 1948. u mjestu Eugene u državi Oregon, na zapadu SAD-a kao Julienne Eden Schultz, jedina kći uz tri mlađa brata. Otac joj je bio profesor engleskog i starogrčkog jezika, a majka knjižničarka.
Studirala je germanistiku i lingvistiku, najprije u SAD-u a potom u Beču. Magistrirala je germanistiku. Godine 1969. u Beču je upoznala Zvonka Bušića, koji je studirao slavistiku i povijest.
Bušić je bio aktivist koji je prosvjednim akcijama htio privući pozornost na položaj Hrvatske u tadašnjoj Jugoslaviji. Na njegov nagovor, zajedno s prijateljicom je 29. studenoga 1970. na tadašnji državni praznik Dan Republike s vrha nebodera na središnjem zagrebačkom trgu bacila letke protujugoslavenskoga sadržaja.
Radi toga su uhićene i zadržane u pritvoru. Nakon puštanja vratila se u Beč. Vjenčali su se dvije godine kasnije, 1972. u Frankfurtu. Nakon toga preselili su se u SAD. Živjeli su u New Yorku, na Manhattanu.
10. rujna 1976. Zvonko, njegova supruga Julienne, i još trojica Hrvata koji su živjeli u SAD-u, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić, ukrcali su se u zračnoj luci La Guardia u zrakoplov Boeing 727 koji je letio iz New Yorka u Chicago. Kada su bili iznad Buffala, Zvonko je uručio poruku jednom od stjuarda koji ju je prenio pilotu.
U njoj je pisalo da je u zrakoplovu pet bombi, i jedna u ispod središta podzemne željeznice na Grand Centralu.
Zaprijetili su da će detonirati bombe ako se njihovi zahtjevi ne ispune. Tražili su da se njihov proglas s naslovom “Poziv na dostojanstvo i slobodu” o borbi za hrvatsku neovisnost objavi u vodećim svjetskim novinama te da se iznad Pariza, Londona, Montreala, Chicaga i New Yorka izbaci tisuće letaka s istim sadržajem.
Njihovi zahtjevi su uglavnom ispunjeni. Mediji su, osim, Herald Tribunea, objavili proglas, leci su bačeni iz zrakoplova ili helikoptera iznad traženih gradova.
Zrakoplov je, nakon četiri zaustavljanja, stigao u Pariz. Pri jednom od zaustavljanja pušteno je 35 putnika. Nakon 12 sati u policijskom okruženju, otmičari su se predali. Putnici se nisu žalili na njih.
Oni nemaju ništa protiv nas, samo su htjeli da se čuje njihova priča. Brinuli su se za nas i dobro s nama postupali, kazao je jedan od njih.
Ispostavilo se da su u zrakoplovu imali lažni eksploziv. Jedini pravi bio je u newyorškoj podzemnoj željeznici. Bušić je u pismu policiji objasnio gdje se nalazi i kako je treba demontirati.
Pri pokušaju demontiranja te naprave na policijskom poligonu poginuo je policajac Brian Murray. Na suđenju u New Yorku, Julienne i Zvonko Bušić osuđeni su na doživotni zatvor, a ostala trojica Hrvata na 30 godina.
Julienne je provela u zatvoru trinaest godina. Puštena je na uvjetnu slobodu 1989. Nakon demokratskih promjena 1990. radila je u Uredu hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Autobiografski roman “Ljubavnici i luđaci”
Godine 1993. objavila je autobiografski roman “Ljubavnici i luđaci“ u kojem govori o životu žene koja je udajom za Hrvata Zvonka Bušića život studentice zamijenila nesigurnom sudbinom žene koja se zbog ljubavi odlučuje poći na put pun opasnosti. Knjiga je objavljena i u SAD-u u nakladničkoj kući Writers Club Press. U Hrvatskoj je doživjela pet izdanja. Tekstove je objavljivala u hrvatskim i američkim časopisima i listovima.
Pokretala je akcije kako bi se na slobodu pustio i njen suprug, Zvonko. To se dogodilo tek 2008. godine. Živjeli su u Rovanjskoj kod Zadra. Iste godine objavila je knjigu “Tvoja krv i moja“, zbirku eseja, kratkih priča i kolumni. Godine 2012. izišao joj je roman “Živa glava“, romansirana biografija stvarne Vukovarke koja je prošla tešku borbu za vlastiti život.
Nedugo prije na državnoj televiziji emitiran je dokumentarni film “Ljubavnici i luđaci“ koji govori o njihovu aktivizmu u borbi za hrvatsku neovisnost. Na česta pitanja kako se kao Amerikanka toliko angažirala oko Hrvatske kazala je: Voleći svoga supruga, voljela sam sve što je on volio, piše Vecernji.hr.
