Povodom Svjetskog dana pčela razgovarali smo s duvanjskim pčelarom Antom Šarićem iz Stepena, jednim od onih koji godinama čuvaju pčelarsku tradiciju ovoga kraja.
Šarić pčelari na više lokacija – u Stepenu i u Borčanima – te se brine o oko 150 košnica. U ranijim godinama znao je seliti pčele i u Hercegovinu, gdje su prezimljavale, a u svibnju bi ih vraćao na područje Tomislavgrada. Tijekom ljetnih suša pčelinjak seli na Vran i Ljubušu, na pašu vriska.
Kako bi pomogao pčelama u bespašnom razdoblju u srpnju, sije i medonosne kulture poput facelije, bijele gorušice te mješavine od 12 vrsta sjemena iz Slavonije. U nastavku pročitajte intervju s njim.
Koliko su pčele zapravo važne za prirodu i čovjeka, a da toga često nismo ni svjesni?
– Pčele su najvažniji ekološki i gospodarski pokretač na Zemlji jer održavaju prirodnu ravnotežu i osiguravaju opstanak ljudske civilizacije. Čak 80 posto biljaka oprašuju upravo pčele, čime imaju ključnu ulogu u hranidbenom lancu i očuvanju biljnog svijeta. Stručnjaci upozoravaju da, kada ne bi bilo pčela, za samo četiri godine ne bi bilo ni ljudske vrste.
Primjećujete li posljednjih godina promjene u prirodi i vremenskim uvjetima koje utječu na pčele?
– Nisam primijetio neke velike promjene. Relativno sam mlad pčelar i pčelarstvom se bavim od 2008. godine, tako da nisam zapazio ništa značajnije. Jedino se osjete razdoblja suše i kišnih dana, dok ostale promjene nisam posebno primijetio.
Koliko je područje Tomislavgrada pogodno za pčelarstvo i po čemu je specifično?
– Područje Tomislavgrada pogodno je za pčelarstvo jer nema velikih zagađivača ni velike industrijske proizvodnje. Priroda je čista i upravo je to jedna od njegovih najvećih prednosti. Osim toga, na području Tomislavgrada raste mnogo različitih medonosnih i cvjetnih biljaka, što ovo područje čini posebno pogodnim za pčelarstvo.
Po čemu se prepoznaje kvalitetan i prirodan med?
– Kvalitetan prirodni med najčešće se prepoznaje po kristalizaciji. Većina vrsta meda koje se konzumiraju s vremenom mora kristalizirati, iako to ovisi o vrsti paše. Ipak, kristalizacija je jedan od najsigurnijih pokazatelja prirodnog meda. Na tržištu ima dosta lažnog i patvorenog meda, zbog čega se njegova kvaliteta i ispravnost mogu pouzdano utvrditi jedino laboratorijskim analizama i inspekcijskim nadzorima.
Koje su najčešće zablude koje ljudi imaju o medu?
– Ljudi često imaju pogrešne predodžbe o medu. Primjerice, kada med kristalizira, mnogi kažu da se „ušećerio“ i da nije pravi, što nije točno. Upravo je kristalizacija jedan od znakova prirodnog meda. Također, često se može čuti da se med ne smije jesti metalnom žlicom i da mora isključivo drvenom. Med se može jesti metalnom žlicom, ali je važno da ona bude od inoxa, odnosno nehrđajućeg čelika. Postoji i tvrdnja da med nije pravi ako na njega dolaze mravi. No med prirodno sadrži šećere, glukozu i fruktozu, pa ni ta teza zapravo ne stoji.
Zašto se med razlikuje po boji, okusu i gustoći?
– Med se razlikuje po boji, okusu i gustoći, ovisno o tome s kojih su biljaka i cvjetova pčele skupljale nektar. Upravo zbog različitih vrsta paše postoje razlike među vrstama meda.
Je li kristalizacija meda znak loše kvalitete ili upravo suprotno?
– Kristalizacija meda znak je njegove dobre kvalitete i dokaz da je riječ o prirodnom medu. Međutim, to ne znači da je med loše kvalitete ako nije kristaliziran ili je samo djelomično kristalizirao. Sve ovisi o tome je li pčela skupljala nektar s jedne biljke ili s više različitih biljaka i cvjetova. Zato med može biti djelomično kristaliziran, a djelomično u tekućem stanju, i pritom i dalje biti potpuno prirodan i kvalitetan.
Može li se danas na tržištu lako razlikovati pravi domaći med od industrijskog ili patvorenog?
– Med je najbolje kupovati izravno od pčelara, takoreći „na pragu“, odnosno od ljudi koje poznajete i kojima vjerujete. Na tržištu i u trgovačkim lancima ima dosta patvorenog i industrijskog meda, a često i sama cijena govori o kvaliteti takvog proizvoda.
Koliko je pčelarstvo zahtjevan posao i koliko traži svakodnevnog rada?
– Pčelarstvo je zahtjevan posao koji traži mnogo rada, odricanja i financijskih ulaganja. Pčelar tijekom cijele godine uvijek ima posla oko pčela i pčelinjaka. Zimi se priprema oprema, sortira, popravlja i boji kako bi sve bilo spremno za proljetne radove. U proljeće, posebno tijekom svibnja, počinje razdoblje rojenja, pa pčelar tada mora svakodnevno biti prisutan u pčelinjaku.
Zašto pčelari često sele pčelinjake na različite lokacije?
– Pčelari sele pčele prvenstveno zbog paše i medobranja. Tako sam i ja svoje pčele prije nekoliko godina selio u Drinovce i Tihaljinu u Hercegovini, a sezonu bih završavao na Vran planini i Ljubuši, na vrisku. Kako koja biljka cvjeta, tako pčelar premješta pčele kako bi iskoristio što bolju pašu i ostvario kvalitetnije medobranje.
Koliko jedna loša sezona može utjecati na proizvodnju meda?
– Loša sezona može imati vrlo negativan utjecaj, ne samo na proizvodnju meda, nego i na samo poslovanje pčelara, pa čak i trajno ugroziti zdravlje pčelinjih zajednica. Kada nema dovoljno paše i unosa nektara, pčele se moraju dodatno prihranjivati kako bi spremne ušle u zimu i mogle dočekati novu sezonu.
Postoji li razlika između meda s različitih lokacija i biljnih područja?
– Nisu isti medovi iz Slavonije, Dalmacije, Hercegovine ili s naših planinskih područja na velikim nadmorskim visinama. Primjerice, u Slavoniji prevladavaju uljana repica, suncokret i druge kulture koje daju velike prinose meda, ali takav med ipak se ne može usporediti s medom dobivenim od aromatičnih biljaka iz krševite Dalmacije, Hercegovine ili s naših planina na velikim nadmorskim visinama.
Koliko su iskustvo i “osjećaj za prirodu” važni u ovom poslu?
– Naravno, kao i u svakom drugom poslu, iskustvo je jako važno. Iskustvo i osjećaj za prirodu najvažniji su alati uspješnog pčelara. Pčelarstvo nije industrijska proizvodnja, nego rad sa živim organizmima, zbog čega zahtijeva mnogo pažnje i posvećenosti. Uspješan pčelar mora pratiti prirodu, a to najbolje može naučiti promatrajući pčele i učeći od njih.
Što kupci danas najviše traže i cijene kada je riječ o medu?
– Kupce najviše zanima da, kada kupuju med, budu sigurni da je riječ o pravom i prirodnom medu.
Koliko domaći proizvođači mogu konkurirati velikim proizvođačima i uvoznom medu?
– Domaći proizvođači med najčešće prodaju takozvano „na kućnom pragu“. Zbog toga zasad nema većih problema s plasmanom i prodajom meda, dapače, meda često čak i nedostaje na tržištu.
Postoji li trenutak u radu s pčelama koji vas i danas može iznenaditi?
– Pčele svakodnevno mogu iznenaditi čovjeka. Čak i iskusni pčelari, koji se pčelarstvom bave 40 ili 50 godina, znaju doći u situaciju da ih pčele nečim iznenade i da nauče nešto novo što tijekom svih prethodnih godina nisu znali.
Što vas nakon svih godina pčelarstva još uvijek najviše privlači tom poslu?
– Nakon svih godina koje sam proveo u pčelarstvu, najviše me privlače mir i osjećaj slobode kada odem na pčelinjak. Tu pronađem osjećaj opuštanja, a sam zvuk pčela za mene djeluje poput svojevrsne terapije.
Što biste poručili ljudima povodom Svjetskog dana pčela?
Preporučio bih ljudima da čuvaju pčele, jer čuvajući i štiteći pčele, čuvaju i spašavaju vlastitu budućnost, kazuje Ante koji na kraju našega razgovora svim svojim kolegama pčelarima želi uspješnu i mednu 2026. godinu. 🐝🍯
Slaven Nevistić /Tomislavcity
