Ovo je, prema priručniku Adolfa Adama Slaviti crkvenu godinu, i sadržajno također opravdano budući da je Isus na Posljednjoj večeri sakramentalno prihvatio svoju žrtvu smrti na križu. I pranje nogu te večeri jasan je znak njegove ljubavi koja služi i predaje se. Njegov krvavi znoj na Maslinskoj gori, predanje njegovim neprijateljima, uhićenje te iste večeri pravi je početak Muke…
Liturgija Večere Gospodnje oblikovana je ponajprije upravo spomenom Isusove Posljednje večere i pritom je izvršena ustanova euharistije, zatim pranje nogu. Na Misi večere Gospodnje treba sudjelovati cijela zajednica.
Već ulazna antifona naviješta cjelokupnu temu čitavog Uskrsnog trodnevlja (Gal 6,14). Spominje pashalni misterij u svome punom smislu i po muci razapinjanja već svijetli radost i klicanje uskrsnuća i otkupljenja.
Govori se Slava, a dok se pjeva pjesan zvone zvona koja zatim zašute do Vazmenog bdjenja…
Ova šutnja zvona tijekom trodnevlja datira barem u karolinško vrijeme. Umjesto zvona prikladniji bi bili drveni instrumenti (čegrtaljke, klepetaljke…).
Slično kao sa zvonima, u mnogim mjestima se tijekom ovog razdoblja odriče i orgulja, koje su se do kraja srednjeg vijeka sve više probijale kao bogoslužni glazbeni instrument.
Glede čina pranja nogu, na Zapadu ga već u 4. st. (s iznimkom Rima), susrećemo kod obreda krštenja. Sedamnaesti koncil u Toledu (694.) vrlo odlučno traži da se na Veliki četvrtak u svim crkvama Španjolske i Galije obavlja taj sveti čin. Svaki bi biskup ili svećenik morao po Kristovu primjeru prati noge onima koju su mu povjereni. U Rimu je taj obred pak posvjedočiv od 12. stoljeća.
Obred je jednostavan: poslužnici dovode izabrane muškarce k sjedalima pripravljenim na zgodnom mjestu, tada svećenik pristupi svakom pojedinom te mu vodom polije noge i obriše uz pomoć poslužnika.
Poslije popričesne molitve, za bogoslužje Velikog petka u svečanoj procesiji prenose se prethodno posvećeni darovi u svetohranište sporednog oltara. Glavni se oltar ogoli u obredu nazvanom denuntio altaris.
Liturgija Velikog četvrtka završava klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu kojega se održava bez ikakve svečanosti. Ovaj običaj ima jako staru povijest, koja seže do u 2. stoljeće.
Na Veliki četvrtak Misa Večere Gospodnje u duvanjskoj spomen-bazilici bit će slavljena u 18 sati. Poslije obreda slijedi bdijenje u potpunoj tišini do pola noći.
Na ovaj dan, kako su nas učile naše majke i bake, mole se “Križići”:
Dušice grišna, budi u viri kripna!
Kada budeš putovati dugim putin, tisnim klancim,
susrist će te Duv nečisti, duv nemili.
Pitat će te, dušo, jesi l’ moja il Božja.
Nisam tvoja, već Božja.
Ja sam Bogu rekla doći na blagdanak, na Veliki četvrtak,
sto Križića, sto Jezusa, sto Amena, sto puta se prikrstit.
Ž.I., KT / Tomislavcity
