Sutra će u Tomislavgradu dr. sc. Denis Radoš, izvanredni profesor na Sveučilištu u Zadru, održati predavanje o nastanku Blidinjskog jezera.
Rođeni Duvnjak u razgovoru za naš portal otkriva zanimljive povijesne i geografske činjenice o ovom našem biseru, ljubavi prema geografiji, istraživačkom radu i rodnom kraju.
Kako doživljavate priliku da svoje znanje o Blidinjskom jezeru predstavite sugrađanima?
– Nije prvi put da držim predavanje u Tomislavgradu. Bilo je nekoliko radionica i znanstvenih skupova na kojima sam sudjelovao, ali zapravo prvi put ovdje održavam javno predavanje za širu publiku, među kojima su moji prijatelji, poznanici, sugrađani, što me jako raduje. Uz to, tema predavanja je lokalna – nastanak Blidinjskog jezera pa vjerujem da to ljude posebno zanima. U rodnom gradu je možda i najzahtjevnija publika.
Što Vas je ponukalo da istražujete Blidinjsko jezero i jesu li istraživanja bila opsežna?
– Među mojim znanstvenim interesima ima jedan niz tema koje me zanimaju, ali uvijek nastojim održati vezu s rodnim krajem baveći se i ponekom lokalnom temom. Zbog ljubavi prema Duvnu uvijek osjećam dužnost vraćati mu se kroz istraživanja i naravno objaviti rezultate. Do istraživanja samog Blidinjskog jezera došlo je sasvim slučajno. Ja sam kao i većina ljudi pretpostavljao da je taj biser zapravo prirodno jezero i nisam to dovodio u pitanje. Međutim, prilikom čitanja jednog starog putopisa pročitao sam svjedočanstvo lokalnog pastira na Blidinjama koje je glasilo otprilike „da još uvijek postoje živi svjedoci da jezera nije bilo“. To me jako zaintrigiralo i tu je krenula moja potraga o uzrocima nastanka jezera koja je nekoliko godina kasnije rezultirala objavom znanstvenog članka o nastanku jezera (LINK). Poseban je osjećaj doći do jednog takvog preokreta u spoznaji o nastanku jezera.
Možete li nam ukratko reći prije samog predavanja kako je nastao naš biser Blidinje?
– Blidinje jezero napravili su ljudi u drugoj polovici 19. stoljeća začepljivanjem ponora, želeći osigurati više vode za svoje potrebe i za potrebe napajanja stoke koja je u to doba bila mnogobrojna. Zanimljivo je da se u javnosti to potpuno zaboravilo, iako je tijekom 20. stoljeća bilo više intervencija da se jezero sačuva i da voda ne oteče u nekadašnje ponore. Druga zanimljivost je da su potomci nekadašnjih Blidinjskih stočara zapravo znali za tu priču, ali osim obiteljske predaje nije bilo nikakvih dokaza.
Jeste li provodili ili provodite još koja geografska istraživanja vezana uz duvanjski kraj ili širu okolicu?
– Kao što sam spomenuo ranije, uvijek nastojim istraživati neki dio Duvna koliko mi to dozvoljavaju druge obveze. Objavio sam više članaka, prve u Prirodoslovno-povijesnoj monografiji Tomislavgrada 2013., neke druge u zbornicima različitih skupova, znanstvenim časopisima i slično. Posljednje čime sam se s kolegama bavio je opremljenost funkcijama u različitim naseljima Općine Tomislavgrad. Želio bih spomenuti i dva vrijedna diplomska rada koja su pisali Ivan Papić iz Tomislavgrada i Filip Krišto iz Livna, a koja sam mentorirao. U njima smo istraživali ono što naše ljude često intrigira, a to je gdje je granica Bosne i Hercegovine, ili bolje rečeno istraživali smo kako se identificiraju Duvnjaci, a kako Livnjaci. O rezultatima neću govoriti jer su radovi javno dostupni.
Koja je Vaša poruka mladim geografima i kako zainteresirati mlade za istraživačku geografiju?
– Općenito, rekao bih mladim ljudima kad biraju svoj budući poziv da biraju ono što uistinu vole. Nekad se vodimo prestižem nekih zanimanja, dobrom plaćom koju očekujemo, društvenim ugledom i slično. To je naravno u redu, ali raditi posao koji si birao s ljubavlju je nešto posebno. Što se tiče mladih geografa treba imati na umu da jedan dio ljudi upisuje ovaj studij jer žele biti profesori geografije, dok se drugi više vide u nekim drugim zanimanjima u kojima geografija ima ulogu, a to je zaštita prirode, prostorno planiranje, GIS analize. Uvijek nam treba dobrih profesora i stručnjaka sličnih profila, pogotovo u ovom vremenu izazova krize obrazovanja, i pojave umjetne inteligencije. Studij daje polazne osnove za karijeru i posao, ali svatko sebe treba kontinuirano izgrađivati, usavršavati i ono najbitnije, nikad ne prestati učiti. Geografija kao znanost mnogima je zanimljiva, a danas u doba računala, različitih programa i dostupnosti podataka svih vrsta posebno se ističe grana Primijenjena geografija u kojoj dominiraju Geografski informacijski sustavi. Danas gotovo da nema djelatnosti u kojoj se na neki način ne koristi GIS i to je budućnost geografije. Geografija je odavno prestala biti faktografija, mnoštvo činjenica koje se uče napamet, a postaje sve primjenjivija znanost. Iz Duvna redovito imamo studente geografije na naša dva studija u Hrvatskoj (u Zadru i u Zagrebu) te na studiju geografije u Mostaru. Nadam se da će se takav trend nastaviti i dalje.
Kada ste zavoljeli geografiju?
– Geografija me oduvijek zanimala, još od djetinjstva. Volio sam čitati National geographic, Meridijane, stripove, gledati karte, dokumentarce….. To me sve na neki način intrigiralo i oblikovalo, tako da nakon završetka srednje škole nisam imao dileme oko izbora studija, jedini studij na koji sam prijavio prijemni ispit je bio studij geografije. Imao sam sreću i što sam imao dobre nastavnike geografije (ili zemljopisa) koji su na zanimljiv način prenosili svoje znanje, Dobrilu Skočibušić i Jozu Radoša. Njima sam osobito zahvalan, kao i mojim roditeljima koji nisu dovodili u pitanje moj izbor studija.
Godine 2015. bili ste među najbolje ocijenjenim profesorima u Hrvatskoj. U čemu je tajna omiljenih profesora?
– To je bilo po izboru jednog portala, zapravo o tome ne znam puno. Ono što redovito nakon svakog semestra imamo na našem Sveučilištu su evaluacije nastavnika od strane studenata. Na tim evaluacijama studenti ocjenjuju neke naše osobine, što im se sviđa na nastavi itd. Komentari na moj račun uglavnom glase da sam pristupačan i otvoren. Očito mladim ljudima ne treba puno nego da ih uvažavate i da budete normalan, pristupačan čovjek. To i je uloga nastavnika, da s poštovanjem poučava i usmjerava svoje buduće kolege.
Dolazite li često u svoj rodni grad ili na Blidinje jezero?
– Nastojim što više dolaziti s obitelji. Relativno smo blizu. Mi Duvnjaci smo posebno ponosni na svoj rodni kraj i rado to ističemo, a onda i rado dolazimo. Čak i moj sin koji je rođen u Zadru kaže da je iz Duvna. Poseban je to kraj prekrasnih krajolika i dobrih ljudi. Moramo to uvijek imati na umu.
Drago nam je što jedan stručnjak kao Vi dolazi u Tomislavgrad. Želimo vam puno uspjeha u vašem znanstvenom radu!
– Hvala i zahvaljujem na interesu za mojim predavanjem, također rado čitam Vaš portal! Pozdrav svim čitateljima portala Tomislavcity!
Slaven Nevistić / Tomislavcity
