Zima je ovih dana ostavila trag na drveću, ali ne jednako na svemu. Neke su grane pod snijegom, neke su gotovo gole, kao da se priroda još premišlja hoće li se potpuno predati hladnoći. U toj neujednačenosti krije se tiha priča o izdržljivosti.
Na jednom stablu ostalo je gnijezdo. Snijeg i led nisu ga odnijeli. Stoji među granama kao mali znak pobjede, dokaz da nešto krhko može opstati i kad uvjeti nisu blagi. Takva slika podsjeća da ni sve oluje ne brišu ono što je sagrađeno strpljivo i s razlogom.
Na jabuci je ostalo nekoliko plodova, iako je zima već uzela maha. Ti plodovi sada nisu za ljude, nego za ptice. Stablo, i u svom teškom razdoblju, još uvijek daje. U tome je snažna poruka: i čovjek, kad mu nije lako, može nešto darovati drugome, makar malo, ali iskreno.
U vrtu stoje smrznuti kupus i raštika, okovani ledom. Na prvi pogled djeluju beživotno, a ipak u toj hladnoj krutosti imaju neku posebnu ljepotu. Kao ukras zime, podsjećaju da i u teškim trenucima život ne nestaje, nego se samo stiša. I ljudi, poput njih, mogu zadržati snagu i postati nadahnuće drugima, čak i kad su okovani hladnoćom.
Na tlu leže slomljene grančice bora i smreke. Stablo je osjetilo zimu, ali nije slomljeno. Hladnoća ga je samo okrznula. Takve slike govore o životu koji udara, ali ne ruši uvijek. Ponekad ostavi trag, ali srž ostaje čitava.
Posebnu sliku nudi drveće nakon ledene kiše. Grane su tada teške, obavijene ledom, gotovo nijeme. No kad se pojavi sunce, led polako popušta. Kap po kap, stablo se oslobađa tereta. Nema naglosti, nema buke. Samo strpljenje i svjetlo koje vraća ravnotežu.
Malo snijega na drveću nije samo prizor. To je tiha lekcija o izdržljivosti, davanju i nadi koja se ne vidi uvijek odmah, ali je ipak tu.
Slaven Nevistić /Tomislavcity
Fotogalerija: Slaven Nevistić i I.P./Tomislavcity
