KRIST KRALJ – KRALJ NA KRIŽU
Kralj Židova je ovaj, zapisa sv. Luka. To je podrugljivi natpis na Isusovu križu. Rugaju mu se židovski članovi Velikoga vijeća, kako donosi sv. Luka: Neka spasi sam sebe, ako je zbilja Božji Mesija! Izruguju ga prolaznici: Ako si Sin Božji, siđi s križa!, piše sv. Matej. Narod je slijedio slijepe vođe. Ismijavaju Ga rimski vojnici jer je Isus za njih igračka: Spasi sam sebe!, nastavlja sv. Luka. Pružaju mu ocat kao sliku mržnje i prezira, jer je vino slika ljubavi. Rugao mu se i lijevi razbojnik. A Isus je šutio jer je znao da će tek na križu sve privući k sebi i zavladati cijelim svemirom. Na križu će postati kralj svega stvorenoga. Kralj je najveći ili vrhunski vladar u jednoj zajednici ili državi. Kraljeva je riječ neporeciva. Engleski književnik John Ronald Reuel Tolkiens, prije 70 godina piše vrlo zanimljiv roman visoke fantastike u tri dijela. Treći dio je pod nazivom Gospodar prstena. Stvara nove mitove u kojima se život odvija na Međuzemlja. Kralj Theodon je jedini nasljednik Godnorskoga prijestolja. Na kralju je da u posljednju bitku povede ujedinjeno kraljevstvo. Početak bitke je na Pelenorskom polju. U toj bitki se odlučuje sudbina za Međuzemlja. To je ta vrhunska fantastika. U prošlosti je sudbina cijele države i naroda bila u kraljevim rukama. Sjetimo se 14 hrvatskih kraljeva koji su vladali preko 164 ili 172 godine: od kralja Tomislava do 928., Trpimira do 935., Krešimira I. do 945., Miroslava do 949., Mihajla Krešimira II. do 969., Stjepana Držislava do 997., Svetoslava 1000., Krešimira III. do 1035., Gojslava 1020., Stjepana I. do 1058., Petra Krešimira IV. do 1074., kralja Dmitra Zvonimira do 1089.,Stjepana II. do 1091., Petra (1093. – 1097). Volimo svoju hrvatsku prošlost, ali ovdje nam je važna budućnost cijelog svemira. Cijeli svemir čezne za novim životom. A novi život može donijeti samo jedan Jedini. Onaj koji je pobijedio smrt i donio uskrsnuće na život. I to slavimo u blagdanu Krista Kralja svega stvorenoga.
Blagdan Krista Kralja postoji od 1925. godine. Od 20. stoljeća politički kraljevi i kraljice nisu više privlačni i suvremeni. Kraljevi su padali i odlazili u zaborav, a mi započinjemo slaviti blagdan Krista Kralja. Dobro je to uočio Papa Pio XI. u enciklici Quas primas 1925. godine. Sve je ljudsko prolazno i nestabilno. Baciš kamen u vodu i nastane gibanje. Što je veći kamen, veće je gibanje. Slično je i u ljudskoj povijesti. Bilo je velikih ljudi. Pokretali su velika mnoštva ljudi i vladali nad ogromnim dijelovima zemlje. Svi su otišli u zaborav. Jedino je Isus Krist i danas suvremen. Njegova riječ evanđelja neće proći. Zemaljski kraljevi su ljudi koji te mogu jedno vrijeme zaštiti, ali te ne mogu vječno čuvati. Može ti dati komad zemlje, ali te ne može smrti osloboditi. Može ti oprostiti porez, ali ti ne može grijehe oprostiti. Ne mogu ti donijeti vječno spasenje. Isus Krist je kralj koji izvodi iz tame i grijeha i dovodi u svoje kraljevstvo ljubavi i mira. Donosi čovjeku spasenje.
Ako si zaista kralj židovski, spasi sam sebe!, piše sv. Luka. Ali Isus nije došao da spašava sebe, nego ljude, da spasi izgubljeno. Koristi snagu ljubavi i moć križa da ljudske grijehe ponese na svoj križ. Ali, čovjek često nije svjestan svojih grijeha. Skoro da ne zna što je grijeh i koje su njegove posljedice za ljudsku budućnost. Kad se čuje da ljudi govore da je netko pogriješio? To ćemo čuti u sportu: Pogrešno je dodao loptu. Pjevač je pogriješio u pjevanju, učenik u pisanju. Ali, gdje je grijeh u ljudskom življenju? Danas se ljudi ponašaju kao da grijeha nema. Imamo rečenice: Iskoristio ju je, a ne bludno je sagriješio. Oni su nesolidarni, a ne čuješ da su pljačkali, pronevjerili ili krali. Ljudska slabost, a ne čuješ da je grijeh u ponašanju i navici, kad psuje svetinju. Kad čini javni grijeh, onda se zna reći: Pa čovjek sam itd. Ljudi zavaravaju sami sebe. Mladi čim počnu primati plaću odseli se od roditelja. Nađu sebi partnera i skupa žive kao muž i žena, ali roditelje to ne uznemirava. Ne misle na Božju zapovijed: Ne sagriješi bludno! A ta zapovijed vrijedi jednako kao i zapovijed da je samo „jedan Bog”. Mladi izlaze poslije ponoći u disko ili druge klubove. U dimu i piću više ne vladaju sobom. Voditelji klubova kažu da ih nalaze po toaletima, hodnicima ili vani u intimnosti. A većina su to kršteni momci i cure. Roditelji kažu: Što ja tu mogu? Da, ali dijete se odgaja u petoj, desetoj i petnaestoj godini, jer je u dvadesetoj prekasno. Kad se radi o pobačaju zna i majka reći kćeri: Što će ti više djece. Riješi ga se! itd. A ja obično dodam: Kud će ti duša? „U raj!” odgovaraju oni. A Bog ne pušta zločince u raj. Crkveno nevjenčani hoće drugo dijete krstiti. Zašto? Hoće obaviti običaj, a ne čini to iz vjere itd. U kraljevstvo Božje vodi iskreno pokajanje i živa vjera, kao onoga razbojnika na križu.
Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo!, vapi razbojnik s desne strane, kako izvještava sv. Luka i nastavlja s iznenađujućim Isusovima odgovorom: Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju! Ne sutra ili u budućnosti, nego danas. S Isusom ulazi u raj teški grješnik – kriminalac. Tu primjećujemo da Božja ljubav djeluje, ne na ljudske zasluge, nego na čovjekovu vjeru i potrebe. Kraljevstvo Božje je život svjetlosti, istine i pravde, ljubavi i mira.
Otac nebeski nas po svojoj ljubavi istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina, piše sv. Pavao Kološanima. A oproštenje grijeha nam zasluži Isus Krist na križu. Ispuni ono što je najavio: Sad je sud ovome svijetu! Sad će knez ovoga svijeta biti bačen van! A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi, donosi sv. Ivan. Tako Krist zavlada na križu. Uze sve naše grijehe i kraljuje zauvijek. Dođi kraljevstvo tvoje, Gospodine!
Fra Ante Pranjić Pilipović
