Stihovi “Čuvaj tu kap, pretvori je u slap”, možemo reći, jasno ocrtavaju ono što je danas Udruga Kap ljubavi te su ujedno, rekli bismo, i stil života njezina utemeljitelja fra Đoke…
Piše: Josipa Prskalo, Katolički tjednik
Ne znate fra Đoku?! – Pa to je nemoguće! Fra Jozo Radoš, hercegovački franjevac rođen 1971. u Seonici, netko je tko je još u majčinoj utrobi „iskusio“ neimaštinu te izgubio oca. Njegova požrtvovna majka, koja je uz njega imala još dvoje djece – Franu i Lucu, unatoč svim nedaćama nastojala ih je izvesti na pravi put usadivši im kršćanske vrijednosti…
Od utrobe…
Ruku na srce i ako ćemo „pravo“ – Jozo je bio uistinu živahan dječačić te nitko nije mogao ni pomisliti kako će upravo on danas biti svećenik koji Krista nasljeduje po primjeru siromaška iz Asiza.
Uz to je, dulje od četvrt stoljeća, i predsjednik Udruge Kap ljubavi koju je osnovao na Svisvete 1999. u tomislavgradskom franjevačkom samostanu.
Tada su fra Đoka, Ivana, Klara i Marija imali ideju pomoći siromašnim žiteljima Tomislavgrada što su sustavno činili utemeljenjem udruge.
Ova „kap“ kroz godine je postajala sve plodonosniji slap koji dobrotom nosi sve pred sobom, a mnogi su postali njegovim dijelom.
Kako nam je otkrila tajnica Udruge Dražana Perković, malo po malo su im se priključivali mladi ljudi željni pomoći i tada nikomu nije niti u primisli bilo da će Udruga prerasti granice općine Tomislavgrad, Bosne i Hercegovine, a posebno ne da će djelovati i na drugim kontinentima…
Kap + kapljice = slap (ljubavi)
Od 2004. – dakle 21 godinu već – Udruga je registrirana i pravno pri ministarstvu, te je pod upravom Hercegovačke franjevačke provincije. Predsjednik joj je i voditelj fra Đoka koji sam ističe kako bez volontera i ljudi spremnih pomoći ne bi bilo ni Udruge.
„Nastojimo pomoći koliko je u našim mogućnostima: u hrani, higijenskim potrepštinama, u nabavci lijekova, ogrijeva. Napravili smo više od 25 kuća, donirali Domu zdravlja Tomislavgrad neurofeedback uređaj… Teško je nabrojati sve akcije koje Udruga provodi tijekom cijele godine“, kazala nam je Dražana.
Ono što je posebno vrijedno spomena jest i činjenica da od 2012. Udruga djeluje i u Africi. „Najprije smo djelovali u Keniji, a nakon toga zaključivši da su potrebe veće u Beninu, sada tamo pomažemo putem projekta ‘kumstava’. Tako najveća prostorija u Domu Sv. Ivana Pavla II. u beninskom selu Hondji nosi ime Kap ljubavi, igralište ima i ime našeg grada, a volonterska kuća naziv Fra Jozo Radoš – Đoka. Naš fra Đoka uvijek kaže da Kap ljubavi nisu samo on i ‘kapljice’ (kako odmila zove volontere), nego su to svi dobri ljudi koji su utkali i malu mrvicu ljubavi i pomogli čovjeku u potrebi“, rado je podijelila s nama tajnica Perković.
Udruga se u ovih 26 godina djelovanja svakodnevno susreće s raznim izazovima, ali uz Božju pomoć i podršku dobrih ljudi, nastoje ostati vjerni svom pozivu i činiti dobra djela u ovom napaćenom svijetu.
Zadržati povjerenje
Kako ističu iz Udruge, najvažnije kako bi ona opstala i djelovala jest zadržati povjerenje ljudi, biti otvoren i transparentan te pokazati djelima ono što se čini. „Ljudi se svakodnevno javljaju u naš ured i traže pomoć, nastojimo izići u susret koliko je u našim mogućnostima. Svaki naš štićenik dužan je priložiti određenu dokumentaciju, kako bismo imali uvid u pravo stanje u obitelji. Također, Udruga je i na općinskom proračunu, a svakako djelujemo zahvaljujući dobrim ljudima, te našim akcijama kroz godinu. Tako, primjerice, za Cvjetnicu imamo tzv. Akciju maslinovih grančica koje slažemo i ‘prodajemo’ ispred svih crkvi našeg dekanata, te na Kupresu“, podijelili su s nama iz Udruge.
Njihov način djelovanja je takav da svakom čovjeku pristupaju na isti način – kao bratu, odnosno sestri.
Uz afrički kontinent, od prošle 2024. prisutni su i u Boliviji gdje također provode projekt „kumstava“.
Most
Ako ćemo govoriti „čisto statistički“, Udruga trenutno pomaže više od 350 obitelji, te djeluju u Tomislavgradu, Livnu, Kupresu, Mostaru, Vitezu i drugdje.
Nastoje pomoći i svima onima kojima trebaju ortopedska pomagala koja besplatno iznajmljuju potrebitima, s tim da su ista dužni vratiti (nakon što im više nisu potrebna) u ispravnu stanju.
Broje 40-ak volontera, svih dobi i zanimanja te svi oni nastoje dati od sebe koliko mogu i uistinu funkcioniraju kao obitelj.
„Ovdje, u Tomislavgradu, mi smo poznati kao fra Đokine ‘kapljice’. Općina Tomislavgrad ustupila nam je besplatno korištenje uredskih prostorija, a prije nekoliko godina, uz pomoć dobrih ljudi napravili smo veliko skladište. Zemljište za njega također smo dobili od Općine, dok smo odnedavno na korištenje dobili i prostor do našeg ureda koji nam služi za razne akcije i skladištenje malih ortopedskih pomagala“, kazala nam je Dražana.
Ova priča ne bi bila „ništa posebno“ da nije onoga „mosta“ koji spaja potrebite i one koji su spremni pomoći bližnjemu u potrebi; nekoga tko je jednako prisan i s jednima i drugima, no koji trunčicu više ljubavi čuva za sve siromaške koje susretne jednako kako bi to činio i siromašak iz Asiza čiji habit ponosno nosi… Upamtite ime fra Đoka, kojeg vjerno slijede njegove „kapljice“, a zajedno čine slap ljubavi.
