Često planini pripisujemo ljudske osobine. Kažemo da je surova, negostoljubiva ili pak prijateljska. Da nas nije pustila ili da jest. Ali planina ne vodi računa o nama. Ona samo stoji, sa svojim vjetrovima, snjegovima, kišama i suncem. Stoljećima ista, mirna u svojoj tišini. Na nama je da je pokušamo upoznati i da je poštujemo.
Durmitor nas je dočekao u svoj svojoj veličanstvenosti — tih, snažan, nenametljiv. Nije nas osvojio pogledom, nego osjećajem koji se javi kad sve utihne, a ostane samo dah. Podsjetio nas je da ne moramo uvijek stići. Da je ponekad dovoljno stati, osjetiti i biti. Da dušu ne pune vrhovi ni kilometri, nego put kojim hodamo i ljudi koji nas prate.
Durmitorski vrhovi bili su izazov, za neke i borba. Ali svatko je, na svoj način, pomaknuo granice, one vidljive i one tihe, unutarnje. Svaki korak uzbrdo bio je i korak prema sebi. Durmitor nas je učio strpljenju, poniznosti i tišini koja liječi.
Možda smo ponijeli samo djelić toga sa sobom, ali dovoljan da nas podsjeti
da se visine ne mjere metrom, nego dubinom onoga što u nama probude.
Bio je to vikend koji ćemo dugo pamtiti. Hvala svima koji su dijelili ovaj put. ❤️
Tekst i foto: Lucijana Gudelj
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
