Po čemu
ćemo pamtiti vrijeme u kojem živimo,
dane koje otpisujemo
i sate koje brojimo
možda po ludim provodima,
izlascima na posebna mjesta,
bezbrojnim lajkovima na društvenim mrežama,
brojnim pratiteljima naših prividnih života
smatrajući to nekim posebnim uspjehom
ili ćemo život pamtiti po trenucima
kad smo pobijedili sami sebe
ne ostavljajući gorčinu za sobom,
kad nismo izgovorili sve što nam je bilo na umu,
a imali smo i razloga i povoda,
kad smo pomogli slučajnom prolazniku
iako u džepovima nismo imali previše novaca,
kad smo danima molili za svetu mudrost,
a onda pokucali na poznata vrata tražeći oproštenje
kad smo počeli živjeti ljubeći Boga svim srcem,
a svakog čovjeka kao samoga sebe,
kad smo prestali ogovarati druge
i počeli govoriti o njihovoj dobroti i vrlinama
ili po tome
kad sam izjutra počeo govoriti:
Dobro jutro, moj Isuse!
Hvala ti na još jednoj noći.
Molio bih te da i danas budeš strpljiv sa mnom
i budeš uz mene do kraja dana
da se ne izgubim u svojim željama,
da ne prestanem ljubiti kao što nas ljubiš ti.
ODMOR DUŠE – fra Zvonko Benković
