Mnogim stanovnicima našeg kraja odlazak na more značio je ili znači upravo odlazak u Makarsku. Otkako je probijen, odnosno pušten u promet, tunel sv. Ilija u srpnju 2013. godine dolazak moru nam je postao još lakši.
Od Tomislavgrada do Makarske je sat i 28 minuta vožnje, kako kažu Google karte u ovom trenutku, vjerojatno računajući i na gužve u prometu pošto je sezona u punom jeku. Ako pak idete iz Mesihovine u Makarskoj ste za 1 sat i 12 minuta, odnosno te dvije lokacije dijele samo 62 kilometra.
Ljetovanje našeg djetinjstva
Slika ulaska u Makarsku, odnosno natpisa ‘Makarska Riviera’ budi nostalgiju na dane kasnih 90-ih i ranih 2000-ih kada smo kao djeca s roditeljima išli jednom ili dva put godišnje na more te smo cijelu godinu čekali kada će osvanuti taj radosni dan. Krenulo bi se rano ujutro, gužva na granici se nije mogla izbjeći, ali strpljivo se čekalo. Bili bismo do mraka, pržili se na najvećim vrućinama, jeli hranu koju smo si ponijeli od kuće, često bismo izgorjeli na suncu, ali bili smo najsretniji na svijetu.
Mnoge stvari danas su lakše. Ovih dana i općenito zadnjih godina kada se ide na more rijetko će nas na granici dočekati tolika gužva. Automobili uglavnom imaju klime pa je lakše podnijeti vožnju po vrućini. Generacija o kojoj govorimo danas su odrasli ljudi koji rade i mogu si priuštiti odlaske na more i više puta godišnje – ali malo što je mjerljivo s tadašnjom dječjom radošću prvog susreta s morem.
Razgovarali smo o ovoj tematici sa sugovornicima koji su kao djeca i mladi baš svako ljeto išli na more u Makarsku te im je u srednjoškolskoj dobi pomalo i dosadila i poželjeli su istražiti i druga mjesta: u godinama koje su slijedile obišli su značajan dio jadranske obale, cijelu Istru, kupali se na Azurnoj obali i španjolskoj Costi del Sol, a naposljetku kada su sve to vidjeli i doživjeli kažu da nema ljepše plaže od one u Makarskoj.
Svjetsko, a naše
“Azurna obala moćno zvuči, ali nije ništa posebno, čak bih rekao da je ljepše more kod nas. Na Costi del Sol u jednom gradu more je bilo toliko hladno da su svi samo sjedili na plaži, a nitko se nije kupao. Kada uđeš samo par koraka imaš osjećaj da će ti srce stati od hladnoće mora. Na drugom mjestu temperatura je malo normalnija, ali su valovi ogromni i rijetki su se usudili kupati. U Barceloni je na plažama toliko džeparoša, vidiš ih na sve strane, vidiš kako ljudima oko tebe uzimaju torbe, novčanike i nemoguće se opustiti u takvom okruženju. Sve navedeno je bilo jako lijepo doživljeti, sigurno ću i nastaviti putovati i istraživati nova mjesta, ali iskreno najljepše more, najljepša plaža meni je u Makarskoj,” kaže uz smijeh naš sugovornik.
Lijepo je svugdje otići, sve to vidjeti, a čini se – lijepo se i vratiti na plažu svoga djetinjstva gdje smo jeli sladolede koji su koštali triput više nego kod nas doma i gdje smo učili plivati s napuhanim “mišićima” oko ruku.
