Sva svjetla velegrada, najbolja gastronomska ponuda u restoranima s reputacijom i pedigreom, ili u restoranima s najnovijim tehnološkim rješenjima gdje roboti poslužuju umjesto konobara, kao i najbolje pivnice od Salzburga do Munchena i Beča ne mogu se mjeriti s užitkom lokalno spremljenih delicija degustiranih u prirodi na obroncima Ljubuše ili u običnoj seoskoj garaži, a tako svjetskoj.
Običaji su to kojima iza božićnih blagdana, pristigli s različitih strana svijeta, pribjegavaju dični muževi dvaju susjednih i prijateljskih sela smještenih u vrhu Duvanjskoga polja: Mokronoga i Luga. Iako imaju različit pristup, jedni se okupljaju u seoskoj garaži Ivana Bakovića Zidara, a drugi u prirodi, na različitim lokacijama iznad Luga prema Ljubuši, ideje su slične: druženje, zabava, smijeh, podbadanje, ali i jedenje i pijenje, treba priznati ponekad i neumjereno.
Luška hauba je zamišljena kao prezentacija i degustacija suhoga mesa uzetoga iz sušara ili kuvača, od ovogodišnjega kolinja, te vina i rakije dovezenih iz Hercegovine za božićne blagdane. Od piva najviše se pije Ožujsko. Mora se priznati da se u posljednje vrijeme umjesto iz Hercegovine vino sve više nabavlja u Mokronogama, jer susjedi su pioniri vinarstva u Duvanjskom kraju, a i izbor vina je svakim danom sve bolji. Karakteristika Luške haube je i pokazivanje hrabrosti boravka u prirodi, na vrlo niskim temperaturama, često i uz snježne oborine. Dobro vino neutralizira osjećaj hladnoće, ali kod mnogih i posebna odjeća za boravak u prirodi pomogne izdržati teške vremenske uvjete. Kušači su izabrali najbolji sudžuk, ali ovogodišnji knez Doksa je rezolutno odlučio da je ove godine njegov najbolji, što su svi nazočni šutke prihvatili. Hauba se prepričava dugo, dugo nakon njezinog završetka.
Mokronoška garaža je sofisticiranija od Luške haube. Blizina sušara i kuvača sa sačem pruža mogućnost pripreme pravih delikatesnih jela. Teletina (od domaće uzgojenoga teleta) s krumpirima i ostalim domaćim pripravcima pečena ispod sača, jelo je o kojem sanjaju svi Duvnjaci pri dolasku kući iz tuđine. A tek gulaš od divljači, koji se sprema u količini da nahrani pola sela, s posebnom recepturom koju je ove godine donio Tiho Baković, koji je gulaš i pripremio, ponudio je dobru podlogu za vrhunska vina iz Podruma Baković. Od piva i ovdje je najzastupljenije Ožujsko. Specifičnost mokronoške garaže je i da se na njoj potvrdi najbolja ekipa u beli. Džaba svi turniri koji se organiziraju po lokalnim birtijama, pobjednici garaže su pivani belaši. Mokronožani rado pozovu u garažu i svoje zetove i prijatelje, pa je i pretjerivanje s njihove strane dopušteno. Ivan Baković Zidar je pravi domaćin koji ne štedi vremena ni truda da bi domaćinstvo bilo vrhunsko.
Kako god izgledalo sa strane, ovi događaji su vrlo bitni za sela, mjesto su susreta i zbližavanja ljudi koji u uređenoj tuđini zahvaljuju kruh svagdašnji i onih koji se bore za preživljavanje u ovoj klimavoj barci na Duvanjskom polju.
Sretno u novoj i jednima i drugima! Uz Božju pomoć do ponovnoga susreta krajem ove 2024. godine.
Tomislavcity
