Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Isusove – Tijelovo slavi se prvog četvrtka nakon blagdana Presvetog Trojstva, odnosno 60 dana nakon Uskrsa.
Ova svetkovina uspostavljena je da bi se zahvalili Gospodinu za to što se učinio našom hranom i našim pićem na Božanskom stolu Euharistije i što je tako htio ostati stvarno prisutan među nama u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Biblijsko utemeljenje svetkovine jest Veliki četvrtak, dan prije muke i raspeća, kada Isus sa svojim vjernim pratiocima slavi Pashu u skladu s Božjim zakonom. Tada ustanovljuje svoju prisutnost u kruhu i vinu. On izvršava prvu euharistijsku pretvorbu. Njegove su riječi: »Ovo je moje tijelo. Ovo je moja krv. Ovo činite meni na spomen« (Mt 26,26.28; 1 Kor 11,24).
Prikazivati Euharistiju, sudjelovati u Euharistiji, klanjati se Euharistiji: pravo je i potpuno značenje otajstva tj. blagdana »Tijela i Krvi Kristove« kao čin javnog Bogoslužja Isus Kristu prisutnom u Euharistiji, koji sjedinjuje vjernike oko svoga oltara i međusobno.
Tijelo i krv Kristova
Na Tijelovo usmjeravamo svoju pozornost na Kristovu trajnu euharistijsku prisutnost. Obećao je: »Ja sam s vama u sve dane« (Mt 28,20) i to je obećanje izvršio: tu je u tijelu i krvi, tu je u kruhu i vinu kod svete mise.
Na Tijelovo slavimo središte naše vjere: Boga koji je do kraja ušao u ljudsku povijest. Vječna Riječ koja je od početka, koja je Bog, nastanila se među nama. Sin Božji postao je čovjekom. Uzeo je na sebe ljudsku narav: naše rođenje i odrastanje, naš rad i odmor, veselje i žalost, bol i umiranje. Krv i tijelo znači ljudski život.
Nastanak i značenje svetkovine
Svetkovina Tijelova pojavljuje se u 13. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje se u 14. stoljeću. Papa Urban IV. 1264.g. objavljuje bulu kojom blagdan Euharistije, želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Petnaestak godina nakon uvođenja Tijelova u sveopću crkvu počele su se organizirati procesije u njemačkim gradovima na ovaj dan kod kojih se u monstranci nosilo Presveto, a procesija se zaustavljala na četiri strane naselja uz prosne molitve i pjesme. Običaj je brzo prešao i u druge zemlje.
Crkva slavi Tijelovo svetom Misom i svečanom procesijom.
Sveta Misa slavi se u svečanom bijelom ruhu, jer je to dan radosti i veselja.
Tijelovo – danas
Tijelovo nas vraća na osnovnu tajnu vjere: Kristovo utjelovljenje. Vjera u Isusa nije samo u pobožnim mislima i osjećajima, nego u načinu života, u posvećenu vremenu molitve i u ljubavi prema bližnjemu. Vjerujemo u zajednici. Tijelovo nas prije svega opominje da smo u savjesti obvezni redovito sudjelovati kod nedjeljne i blagdanske euharistije.
Izvor: Mrežna stranica župe Ivanja Reka/tomislavcity
Foto: Arhiv
