“Sad nas vani čeka život ludi,/ ali za nas ne bojte se ljudi!“
Večeras, 28. travnja, Kulturno-informativni centar u Tomislavgradu disao je osobitom energijom mladih entuzijasta koji su pripremili sjajnu školsku priredbu. Sintetizirali su različite umjetničke izričaje te pred brojnu tomislavgradsku publiku donijeli dašak književnosti, glazbe, glume i slikarstva.
Više od 30 maturanata, pod profesionalnim i inspiracijskim vodstvom marljive profesorice Lucijane Gudelj, radilo je na zahtjevnim i zabavnim umjetničkim točkama. Uz sve školske obveze koje su pripremanjem za fakultetsko obrazovanje intenziviranije, marljivi kreativci su iznjedrili hvale vrijedan projekt, kojim su se na dostojanstven i zreo način pozdravili sa srednjoškolskim pustolovinama i pripremili za nove sredine i izazove. Pažnju su usmjerili i na mnoge detalje pa je tako zaintrigiranu publiku na ulazu dočekao prikladan letak u kojoj su se „Marulova dica“ s nostalgijom referirala na prethodno životno i školsko razdoblje zahvalivši se svojim profesorima i roditeljima.
Kao i na početku priredbe, i u tom, pismenom obliku, referirali su se na velikog Marka Marulića po kojemu njihova škola i nosi ime. Odali su mu počast na zreo i dosjetljiv način, posebnu pažnju pridajući njegovim poukama „da se bori, ustraje i ne odustaje“. Nisu zaboravili i na mnoga druga važna imena o kojima su učili u školi pa su kako letak, tako i priredbu zaključili indikativnim Kranjčevićevim stihom: „Mrijeti ti ćeš kada počneš sam,/ u ideale svoje sumnjati.“ Kroz ovu inspirativnu večer, publiku su vodile učenice Martina Šteko i Marija Križić koje su se i na duhovit način referirale na srednjoškolske „muke“ počevši od školskih do ljubavnih. Svojim glazbenim performansima, Lorena Sabljić, Martina Šteko, Manuela Kovač i Matea Bagarić su dale osobit pečat uspjevši raspjevati i publiku.
„Lajanje na zvijezde“, pod redateljskom palicom Ante Ćavara „Neske bez F“ izvelo je 18 učenika. Predstava prikladnog sadržaja nastala je po uzoru na istoimeno djelo Milovana Vitezovića. Mladi glumci su kazališnim daskama KiC-a prostrli mladosti specifičnu energiju koja nikoga u publici nije ostavila ravnodušnim. Uvjerljivo su iznesene uloge učenika jedne male sredine koji se bore s raznim problemima u odrastanju. Tako se tematski spektar drame proseže od ljubavnih neuspjeha do školskih (ne)ostvarenja. Likovi su tipizirani, a mnogi trenutci komedije situacije i komedije konverzacije se odnose na uvijek intrigantan odnos profesora i učenika. Prikladna scenografija i kostimografija su također bile u skladu s dramskim situacijama, pa je čitav teatarski podvig talentiranih maturanata dobio osobit pečat. Suptilnost i vedrina su prožele cijelu pozornicu, a publiku su uspjeli nasmijati i do suza.
Priredba se nastavila u galeriji. Tu su izloženi umjetnički radovi Ivana Višića, Božene Bagarić, Lorene Sabljić, Marijane Radoš i Marije Boškić. Kako svijet oko sebe i u sebi doživljavaju mladi, budući slikari, koje tehnike rabe i koji ih motivi inspiriraju, publika je imala prilike vidjeti na predočenim radovima uz ugodno druženje s mladim tomislavgradskim snagama. Maturanti su se svesrdno zahvalili svima koji su s njima radili i podržavali ih, a osobito profesorici Lucijani Gudelj kojoj su uručili i mali znak pažnje.
Ulaznice su bile rasprodane i prije samog početka priredbe, a sav prihod odlazi mladima u Majčinu selu u Međugorju. Iznimnom posjećenošću i glasnim pljeskom, tomislavgradska publika je pružila veliku podršku 50. generaciji Marulove dice koji mogu u mnogočemu biti primjer sljedećim generacijama.
Razgovarali smo s nekoliko maturanata nakon priredbe.
Bože, koliko često su se održavale probe za predstavu i koliki ti je izazov bila dodijeljena uloga?
-Bili smo kratki s vremenom zbog svih nastavnih aktivnosti, ali što se priredba više približavala, to je naš interes rastao, a probe se učestile. Ja sam glumio Šimića, jednog živahnog maturanta koji unosi opuštenu atmosferu u razred. Bilo mi je zanimljivo i nije me bila trema.
Ivane, ti si glumio u predstavi, a tvoji likovni radovi su izloženi u galeriji. Kako je bilo glumiti profesora?
– Bilo mi je vrlo zanimljivo prebaciti se u drugu perspektivu, nisam nikad prije glumio i jako mi se sviđa ovakav umjetnički izričaj. Jako je zabavno.
Kojim tehnikama si se služio u svojim likovnim djelima, koji te motivi zanimaju?
– Koristio sam tehniku akril na platnu. Zanimljivi su mi religiozni motivi, imam i nekoliko slika grčkih kipova. Volim i pejzaž.
Manuela, ti si glumila i pjevala. Što te potaknulo na izbor pjesme „Krivi spoj“? Publika je odlično reagirala!
– Htjela sam nekom veselom pjesmom pripremiti ljude za nadolazeću komediju i bilo mi je jako lijepo.
Želiš li studirati glazbu ili glumu, što imaš u planu?
– Nastavit ću se time svakako baviti, nisam još definirala na koji ću fakultet, ali neki društveni sigurno.
Veselim, talentiranim maturantima želimo puno uspjeha u nastavku školovanja te se nadamo da će nas i sljedeći maturanti počastiti ovako ugodnom priredbom.
A kako je došlo do ideje za organiziranjem ovogodišnje priredbe i kako je protekla , upitali smo profesoricu Lucijanu.
– Kad radite s mladim ljudima ne fali ideja. Samo ih treba osluškivati i pustiti da pokažu svoju kreativnost. I ovo je rezultat.
Marija Pavković Baković/Tomislavcity
