U obitelji Ante Banovića – Galinovića u Brišniku ovih blagdanskih dana je osobito živo. Okupilo se 35-ero članova, kako onih koji su stalno nastanjeni u ovom duvanjskom selu, tako i onih koji žive u europskim zemljama. Ante ima pet sinova, kćer i 16-ero unučadi, među njima je i maštoviti sedmogodišnjak Mijat. Kad nema snijega to ga odveć ne brine. Ima obuće „na bacanje“ pa je Mijat papučama, cipelama, čizmama, štiklicama… obuhvatio ovu brišnjičku kuću dimenzija 18×11.
Djed Ante je radostan kad su njegovi na okupu, a zna se i našaliti te domeće: „Drago mi je kad dođu, a još draže kad odu“.
Svi su mu „na strani“, osim jednoga sina koji se prošle Gospojine s obitelji vratio iz Austrije.
– Dodijali su mu tuđinski jadi, dodaje Ante.
Napiši da je riječ o Anti Banoviću – Šemsi, to obvezno, napominje nam fra Jozo Radoš Đoka koji je posjetio ovu obitelji.
– Nu, nazor me ‘oće poturčit’, opominje Ante, nezadovoljan nadimkom koji mu nadjenu fratar.
– Svim katolicima u duvanjskom kraju želim sritnu novu godinu, poručuje djed Ante.
A Mijat?
Nakon ove igre s obućom ima samo jedno reći:
– Ćaća, ne bi se vratio u Austriju ni za 100 eura!
Z.S./Tomislavcity
