Na pragu smo ulaska u Schengen, što god to značilo.
To valjda znaju jedino oni politički najpametniji. Dok oni o tome zbore, čini se kao da ulazimo u neko zlatno doba blagostanja u kome se ostvaruje san svekolike sirotinje pod kapom nebeskom: “lezi lebe da te jedem!”, što bi rekli susjedi, da prostiš.
Govorancije završe, a sirotinja trk u potragu za korom kruha. Samo što sada mora zaviriti u daleko više kontejnera.
To ti je valjda Schengen.
Al, neka… uskoro će nam Svjetsko prvenstvo i zaboravit će se na sve.
‘Kruha i nogometa’ – više nam i ne treba. Zatreba li, može i bez kruha, valan.
A, premijer nam se, na konferenciji za klimatske promjene, pred svima zakleo da će Hrvatska, prva na svijetu, imati najmodernije, “zelene” vlakove na baterije, pa koliko košta da košta.
Bogme je Gretica dobila opasnog rivala za Nobelovu nagradu.
Ne dobije li je, kokad bi mu svjetske glavešine, iz zahvalnosti za revnost u spašavanju svijeta, mogle dodijeliti domaćinstvo slijedećeg Mundijala.
A, on će se pobrinuti da do tada, sve bude na baterije: i vlakovi i ljudi i kruhovi.
U međuvremenu, većina se grije na puhanje u dlanove moleći Boga, poput onog Zagorca iz vica, da mu jedna atomska – ak je tak skupa – daj Bog padne v dvorišće.
Te, tako i oni jadni mole da dođe već jednom to globalno zagrijavanje, pa da ne strajbaju i posljednju paricu na vraški skupo grijanje. A u kući im svejednako studeno, pa studeno.
Neka nama globalnog – što je sigurno, sigurno!
Nada Beljan/Tomislavcity
