Nakon tri sezone proveden u KK Trešnjevci, naša duvanjska košarkašica i hrvatska reprezentativka Josipa Jurič nedavno je potpisala za belgijski Kortrijk Spurs. Kako je kazala za Tomislavcity, riječ je o ambicioznome prvoligaškom klubu koji je ove godine preuzeo Philip Mestdagh, dugogodišnji trener belgijske ženske reprezentacije.
Dovoljno razloga za razgovor s našom Josipom!
Josipa, vratimo se Trešnjevci. Kako ti je proteklih godina bilo u tom klubu?
– Mogu reći da mi je u Trešnjevci bilo dobro, zadovoljna sam postignutim, trener Nemec je ispunio moja očekivanja, nadam se da sam i ja njegova. Nakon razgovora sa svojim menadžerom Miroslavom Kojicem shvatila sam da je vrijeme za idući iskorak u mojoj karijeri tako da sam se odlučila otići izvan Hrvatske.
Jesi li bila zadovoljna igrom u Trešnjevci?
– Iskreno, u svakome trenutku dala sam 100% sebe i s tim dijelom sam zadovoljna. Što se tiče igre, dođu neki dani kada ide sve od ruke, ali i neki dani kada baš i ne ide onako kako smo zamislili. Kakogod bilo, još uvijek sam “igrač u fazi razvoja”, tako da sam zadovoljna načinom na koji napredujem i putem kojim idem.
Koliko se sjećamo, nosila si svojevremeno titulu najboljeg blokera A1 ženske lige u RH, i zauzela 8. mjesto u top 10 skakačica lige. Koje sportske uspjehe rado ističeš?
– Moj napredak najviše se mogao vidjeti na nastupima za reprezentaciju U20, ali ako neću gledati osobne uspjehe najradije se sjetim osvajanja Kupa Ružice Meglaj Rimac jer u tome trenutku nitko nije vjerovao da tako mlada ekipa može osvojiti bilo što protiv ekipa s puno više iskustva i godina.
Kako je došlo do suradnje s belgijskim klubom?
– Zahvale idu mome menadžeru Miroslavu Kojicu koji pomno prati razvoj i napredak igračica i koji je pronašao baš onakav klub kakav je meni bio potreban.
Kako si se snašla u Belgiji i jesi li zadovoljna uvjetima koji ti se nude u novom klubu?
– Zasad sam prezadovoljna, treninzi, uvjeti, ljudi, grad – sve je odlično! Nadam se ću takvi dojmovi i mišljenje ostati.
Je li bilo reakcija na promjenu kluba od strane trenera, igračica, obitelji?
– Naravno da je. Trener Nemec je prvi znao da je 3. sezona bila moja posljednja za dres Trešnjevke. Što se tiče igračica, bile su sretne zbog mene i rastale smo se na najbolji mogući način. Ostala sam sa svima u kontaktu. A moja obitelj, koliko god da su navikli na moj način života, uvijek su ti rastanci iznova i iznova sve teži i teži. Radosna sam što imam njihovu bezrezervnu podršku kao i od zaručnika koji mi je posebna potpora.
Kakva su tvoja daljnja očekivanja?
– Nadam se što boljem plasmanu u predstojećoj sezoni. Dat ćemo sve od sebe pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti. Suočavamo se i s Eurokupom i to je neki novi izazov u mojoj karijeri s kojim se do sad još uvijek nisam susretala. Dobro će nam doći novo iskustvo kako bi vidjeli gdje stojimo individualno, a i ekipno.
Startala si u ŽKK Tomislav, nastavila u ŽKK Livno. Jesi li mogla slutiti da ćeš tako daleko otići u košarci?
– Još uvijek se sjećam prvoga treninga za ŽKK Tomislav, i taj prvi “transfer” u Livno mi je već bio ogroman uspjeh u mojim dječjim očima. Ovo sada nisam ni sanjala…
Poruka curama u matičnome klubu?
– Naporno trenirajte, slušajte roditelje i trenere. Uz tu kombinaciju rezultati će sami doći.
Zašto posebno voliš košarku i koje zadovoljstvo ti taj sport pruža?
– Od malena me taj sport privlačio. Mislim da sam iskoristila svoju visinu koju svi prvo primijete. Na početku nisam mislila da će biti toliko odricanja, ali kako godine idu prihvatila sam i taj dio ovog “posla”. Na terenu se jednostavno osjećam slobodno. Nekih dana mi trening dođe kao i ispušni ventil, ali sve u svemu osjećam se sretno kad sam na terenu.
Josipi od srca želimo sve najbolje u novome klubu i daljnjim nastupima u reprezentaciji. Ponosni smo na njezin rad i upornost, a valja čestitati i njezinoj obitelji i trenerima, a osobito mami Zori i tati Pipi.
Tomislavcity
Fotogalerija: Privatni album
