Na Paklinama, na planini Ljubuši, na mjestu mučkoga ubojstva šesnaest žitelja Vedašića i dvoje žitelja Letke koje su partizanski zlikovci na najsvirepiji način mučili i pogubili 13. lipnja 1944. godine, obilježena je danas 78. godišnjica ovoga stravičnoga zločina za koji nikada nitko nije odgovarao.
Na samome početku komemoracije položeni su vijenci i upaljene svijeće za nedužno stradale civile ovih dvaju duvanjskih sela. Nakon toga, pored spomenika stradalima, duvanjski gvardijan fra Sretan Ćurčić izmolio je kratku molitvu i pročitao imena ubijenih kao i kraći opis unakaženih tijela i način na koji su stradali:
Ivan Miškić Milan r. 1886 (58 godina). Pronađen potpuno izmasakriran i satrven, kostiju potpuno izlomljenih, tako da su mu tijelo morali donijeti u vreći.
Mirko Miškić, sin Ivanov (Milanov ) r. 1929 (15 godina). Pronađen slomljenih kostiju i glave potpuno smrskane.
Ilija Miškić r. 1923. (21 godina). Odveden petstotinjak metara od staja i strijeljan. Na pronađenom tijelu nije bilo vidljivih tragova mučenja.
Josip Gudelj r. 1891. (53 godine). Također odveden podalje i strijeljan zajedno s Ilijom Miškićem. Ni na njemu nije bilo vidljivih tragova mučenja.
Anica Gudelj r. 1914. (30 godina). Pronađena iznakažena tijela, slomljene vilice koju je držala samo koža. Trbuh, noge i bedra su joj bili isprobadani nožem.
Jakov Bokanović r. 1889. (55 godina). Po svjedočenju očevidaca iznakažen do te mjere da ga se od straha nije moglo gledati.
Jozo Bokanović r. 1910. (34 godine). Mučen do smrti, a potom mu je tijelo gorjelo na vatri. Nađen s odrezanom glavom koja je nađena podalje od tijela. Ruku svezanih uzicom od pregače pokojne Ive Šteko.
Ante Bokanović Antuka r. 1903. (41 godina). Pronađen nešto podalje od ostalih, ispod jedne litice gdje je bačen u šumu. Po ozljedama na tijelu se vidjelo da je bio teško mučen i polomljen.
Ruža Bokanović Krištuša r. 1910. (34 godine). Nađena na ledini sklopljenih ruku, pa se pretpostavlja da se molila do smrti. Bila je potpuno prebijena s počupanom kosom koja je bila bačena pored njezina tijela.
Iva Šteko r. 1892. (52 godine). (Pronađena iznakažena s očenašima u ruci. Grudi su joj bile probodene i tijelo iznakaženo, a glava probijena. Pretpostavlja se da je umrla u teškim mukama sklopljenih ruku.
Jozo Papić Jokica r. 1917. (27 godina). Pronađen zajedno s ostalima sa strašnim ranama po tijelu koje su bile nanesene nožem. Noge i ruke su mu bile prebijene.
Bože Papić Boko r. 1907. (37 godina). Pronađeno tijelo bilo je zvjerski unakaženo. Noge su mu oderali sve do nokata.
Bože Papić Boškica r. 1899. (45 godina). Iznakažena i polomljena tijela, s glavom bez vilice, pronađen zajedno s drugima. Vilicu, nakon dvadeset sedam godina, pronalazi njegov sin Petar Papić i polaže je u grob svoga oca.
Jozo Papić Jozuka r. 1922. (22 godine). Također krvnički unakažen, oderane kože s nagorjelim tijelom što bi moglo značiti daje stavljan na vatru kako bi krvnici udovoljili različitim metodama mučenja.
Stojan Papić Stole r. 1904. (40 godina). Unakažena tijela, potpuno satrven u vlastitoj koži pronađen na zajedničkom mjestu stravičnog zločina.
Blaž Bilić r. 1926. (18 godina). Njegovo tijelo je pronađeno potpuno golo. Umoren na vrlo čudan način, bez vidljivih izvanjskih ozljeda. Tijelo je bilo neuobičajeno dugačko i tanko što upućuje na to da su ga krvnici mučili rastezanjem. Pretpostavlja se da je umro u strašnim mukama.
Andrija Radoš r. 1931. (13 godina). Nađen potpuno satrven u vlastitoj koži. Bio je dijete od trinaest godina, a mučen na najgori način. Njegov otac je mučeničko tijelo svog djeteta s mjesta zločina odnio u vreći.
Miško Ljubičić r. 1924. (20 godina). Pronađeno tijelo s mnogim ozljedama od bodeža, a nogu oguljenih do nokata.
Sveta misa slavljena je u docu ispod spomenika. Misu je predslavio fra Sretan Ćurčić u sumisništvu s fra Vinom Ledušićem, svećenikom rodom iz Bukovice koji je trenutno na službi u Švicarskoj. Bilo je primjetno da se ove godine okupio najveći broj vjernika od kada se obilježava ovo mjesto stradanja, što je pripomenuo i sam gvardijan. Valja napomenuti i značajno popravljen planinski put do ovoga mjesta što je sigurno pridonijelo tome da mnogi vjernici dođu na mjesto stradanja i mole za duše nevino stradalih.
Na misi je propovijedao fra Vine Ledušić. U vrlo nadahnutom govoru istaknuo je vrijednost oprosta, te se prisjetio naših starih kojima je samo istinska kršćanska vjera davala snagu da oproste, pa i neprijatelju svome. Oprost i molitva sačuvale su naše obitelji i pomogle da se one grade na ljubavi i praštanju. A oni, koji su bili u stanju počiniti ovakva zvjerstva ne treba niti imena spominjati, napomenuo je. Kada je netko u stanju učiniti toliko zla, taj ne može imati mira niti u svome srcu, niti u svojoj obitelji niti u okruženju u kojem živi.
I ove godine, kao i svih prethodnih, prikupljena milostinja darovana je za uređenje spomen područja kao i za uzdržavanje ovoga mjesta. Ove godine popravljen je i pristupni put i postavljene oznake spomen područja.
Tomislavcity
