Ma šta mi o tome mislili, ako ćemo iskreno govoriti, naš grad svakako spada među ljepše uređene gradiće slične veličine, kada je o gradskim ulicama i osnovnoj infrastrukturi riječ.
Na većini ulica naime, asfalt je u dobrom stanju, posvuda su urađeni nogostupi, a većina je gradskih ulica noću solidno osvijetljena. Kada tomu pridodamo i to da je u dobrom dijelu grada urađena kanalizacija i reguliran sustav prikupljanja oborinskih voda, slika je ljepša i potpunija.
No, na tomislavgradskim je ulicama nekoliko i napuštenih objekata koji, zbog višegodišnje nebrige njihovih vlasnika, polako postaju, kako vizualni, tako i sanitarni problem.
Tema naše današnje šetnje gradom jesu četiri, od svih zaboravljena i napuštena objekta koji pružaju doista ružnu sliku. No, krenimo redom. U Ulici Mijata Tomića, u blizini ulaza u crkveno dvorište, mala je kamena zgrada u kojoj se živjelo do prije samo nekoliko godina. Ako u tranziciji zgrada nije prešla u vlasništvo ondašnjih stanara, ova bi napuštena kuća onda trebala biti općinska.
Samo stotinjak metara dalje, povijesno je zdanje koje mi Duvnjaci i danas zovemo Stari hotel. Zgrada je prije nekih desetak godina prodana, tako da je danas u statusu privatne nekretnine.
U trećem, danas napuštenom i ruševnom objektu osamdesetih je godina prošloga stoljeća bila gradska knjižnica. Uz rat i u poslijeratnim godinama tu je stolovala Matica hrvatska, a svoje su prostorije tu imali duvanjski lovci i još poneka udruga. Ako se ne varamo, i ova bi zgrada trebala biti općinsko vlasništvo.
Na drugom kraju grada još je jedno napušteno povijesno zdanje, zgrada staroga Suda. Ista je, također, davno prodana privatniku. Sve ove zgrade, dakle, nezaustavljivo propadaju, te je krajnje vrijeme da se iste ili poruše ili renoviraju.
Što se, pak, zgrada u privatnom vlasništvu tiče, jasno je da vlasnik odlučuju što će i kako raditi. No, isto smo tako sigurni da bi u nastaloj sigurnosno-sanitarnoj situaciji neka općinska služba, na temelju nekoga zakona, uredbe ili pravilnika, mogla privoljeti vlasnike da o svojoj nekretnini moraju povesti više računa.
Što se, pak, napuštenih zgrada u općinskom vlasništvu tiče, dobro bi bilo razmisliti da se u njima uradi nekoliko stanova za socijalne slučajeve. Znamo da je takvo rješenje skupo, ali isto tako znamo da u našem gradu postoji potreba za socijalnim stanovima.
Tekst i foto: Milan Vukadin/TC
