Duvnjaci koji malo dulje pamte, sigurno se još sjećaju Tabašnice i Duvnjakuše. Radi se, naime, o dva gradska izvora na kojima je Duvno, prije izgradnje gradskog vodovoda, stoljećima gasilo žeđ a Duvanjke, sa žutim sapunom i prakljačom u rukama, i ljeti i zimi prale rublje.
Ta dva izvora od pamtivijeka su bistrom, hladnom, vodom, cijele godine punile potok Tabašnicu kojega danas jednostavno zovemo kanalom. Za one mlađe, koji možda ne znaju, valja kazati da se izvor Tabašnica nalazi na križanju ceste ka domu zdravlja, a Duvnjakuša uz kanal ispod Starog Hotela.
Tabašnica još uvijek slabašno žubori, dok je Duvnjajuša davno presušila. Problemi su, zapravo, nastali prije četrdesetak godina kada je urađena regulacija potoka Tabašnica. Nakon što je potok sputan u betonsko korito, zaustavljena su redovita proljetna plavljenja okolnog zemljišta, ali su izvori neumitno bili osuđeni na lagano nestajanje.
No, vratimo se mi, ipak, u sadašnjost. Zahvaljujući izgradnji kanalizacijskog sustava, taj naš kanal više nije otvorena septička jama, voda je bistrija a šetnja nosu i oku ugodnija. No, problem nastaje s proljeća kad sve oko kanala i u kanalu ozeleni i nabuja. Čišćenje kanala našim je komunalcima godinama bio problem zbog manjka i ljudi i strojeva. Ove su se godine, međutim, komunalci odlučili unajmiti mali bager koji može ući u korito tako da je dio kanala po prvi put temeljito očišćen.
A sad pogledajmo malo i u moguću bolju budućnost. Zamislite poštovani čitatelji da općina odluči ponovno popločati kanal, postaviti primjerenu rasvjetu, kakvu bi šetnicu ovaj naš grad mogao dobiti!
Milan Vukadin/Tomislavcity
Napomena: O nekim toponimima i hidronimima (Tabašnica, Seget…) i njihovoj ispravnoj/pogrešnoj uporabi pisao je naš Duvnjak Denis Radoš. Njegovo osvrt na tu problematiku možete pročitati ovdje.
