Sezona je medvjeđeg luka, prirodnog eliksira iz roda Allium ursinum, u nas poznat kao strimuža. Po mirisu i okusu sličan je češnjaku. Cijenjen je u svijetu ljekovitog bilja, a 1992. proglašen je europskom biljkom godine.
Djelotvoran je kao proljetni čistač krvi, žuči, jetre, a o njegovoj ljekovitosti može se puno pročitati i educirati. Priprema se kao dodatak varivu, jede uz zelenu salatu. Od njega se prave tinkture, ljekovito vino, čak se koristi i za kupke u liječenju kožnih bolesti.
Zaljubljenici u branje bilja trebaju obratiti pozornost jer luk ima dvojnike u mrazovcu, čemeriki i đurđici. Nepoznavanje biljke više puta je imalo kobne posljedice. Stoga je pametno slijediti vrsne berače i poznavatelje terena na kojima biljka obitava.
Tragom informacija o medvjeđem luku, uputili smo se put Zavelima, opjevane planine podno Roška Polja. „ Zavelime, moj debeli ‘lade, šta po tebi roške cure rade“, svojedobno su pjevali mladići. Danas je pjesma utihnula, polje opustjelo, samo Zavelim još priča žuborom svojih mnogobrojnih vrela što se vijugaju kroz bukovu šumu i kamenje obraslo mahovinom i bršljanom.
Šetnju ugodnom čini debeli sag od lišća pa se pod nogama ne osjeća tlo, nego ugodna mekoća šumskog pokrivača. Visoke stijene obrasle mahovinom podsjećaju na mitska bića, kao da će oživjeti pri dodiru. Na trenutak vam se učini kako ste zalutali u kadrove „Gospodara prstena“ ili prekrasno zelenilo Irske. Bajkovito okružje pobudi sjećanja na priče o zavelimskim vilama, ali nas cilj pohoda vrati u zbilju.
Penjanje uz stjenovitu uzbrdicu uistinu prija, a zelena oaza samoniklog ljekovitog bilja oduševi prizorom. Prepoznatljivi miris luka što se širi dok otkidate nježne ovalno izdužene svilenkaste listove, prija nosnicama kao i žubor potočića koji se probija kroz mekani bjeličasti sag. Prizor vrijedan divljenja pomiješa se sa spoznajom o prirodi koja, kao na dlanu, nudi ljepotu, lijek, mir.
Iva Bagarić/Tomislavcity
