Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!, piše sv. Luka. Drugim riječima, danas bismo rekli: Ne možete služiti vlastitim dobitima, koristima i Bogu, koji je ljubav i sve ljubi. Dobri Bog ne isključuje nikoga. Na aramejskom jeziku riječ mamon označava korist, a mi je redovito prevodimo riječju ‘bogatstvo’. A osobna korist isključuje druge oko sebe. Bogatstvo ima oznaku onoga što je nepošteno jer se skuplja za sebe, a ne vidi se druge. Zato Isus naglašava da ne možemo služiti Bogu i bogatstvu. U naše vrijeme se jako cijeni stjecanje kapitala. To mogu samo snalažljivi sinovi ovoga svijeta koji znaju kako povećati kamate na postojeći kapital. Sin svijeta danas ima naziv menadžer ili upravitelj. Ta engleska riječ prisutna je u svim poslovima. Postoje mnoge škole i tečajevi za izobrazbu menadžera. Upravljanje, rukovodstvo ili menadžment treba naučiti. Novac ili kapital vlada svijetom nekad i danas. Menadžer upravlja, a gospodar ili šef, vlasnik poduzetništva nadzire. Domišljatost i dobro poslovanje donose zaradu. Opažamo kako Isus hvali domišljatost nepoštenoga upravitelja i njegovu hitrost u snalaženju. Ne hvali djelo, koje je nepošteno, nego požrtvovno djelovanje, mudru domišljatost i fantaziju nepravednoga upravitelja. Primao je Isus i carinika kojega su prezirali. Pohvalio je pogane koji su vjerniji od Židova. Imao je Isus dobru riječ i za bludnicu koja se kajala i plakala. U ovom slučaju nepošteni upravitelj je shvatio trenutak u kojemu se nalazi. Taj trenutak treba iskoristiti jer će kasnije biti prekasno. Često se vidi koliko je znojenja i guranja na burzama po Americi i Europi. To su trgovine kapitala i dionica. Predstavnici raznih velikih tvrtki bore se i znoje da povećaju kapital svoje tvrtke i da dionice ne propadnu. Svi su oni u kravatama i odijelima, ali su svi znojni i živčani jer će promašiti povoljni trenutak i odoše milijuni vrijednosti u propast. Treba biti okretan i snalažljiv, vješt u riječima i siguran u ponudama.
I gospodar pohvali nepravednoga upravitelja, donosi sv. Luka. Pohvali njegovu snalažljivost, a ne prijevaru. Upravitelj se pobrinuo i snašao za sebe kad ne bude u upravi. Od dužnika je učinio prijatelje. Ulje je smanjio na pola: od sto bata ulja na pedeset. Za sto bata ulja je trebalo 146 stabala maslina. Svaki bat bi bio jedna dnevnica. To je bila novčana vrijednost preko 50 000 eura. Pšenicu smanjuje za 20 posto. Sto kora pšenice je oko 275 metara pšenice. I tu je vrijednost preko 170 000 eura. Nije sigurno je li u pitanju prijevara ili trgovačka provizija za upravitelja. Osjetio je pravi trenutak i iskoristio ga. Dobro to znaju političari, da će izgubiti izbore ako propuste pravi trenutak. Sve će propasti. U zadnjem trenutku snalazi se nepošteni upravitelj. Koristi taj trenutak da bi sebi osigurao budućnost. Ta snalažljivost nam je pred očima. Kako slabo koristimo trenutak i snalažljivost za vječno spasenje i bogatstvo u Bogu. Ostalo nam je još nešto vremena. Hoćemo li napraviti inventuru svoga rada i življenja? Treba srediti račune pred Bogom jer poslije nećemo imati prilike ni vremena. A ljudi na ovom svijetu ili sinovi ovoga svijeta, u biznisu i zaradi, znaju upotrijebiti svu domišljatost i požrtvovnost za dobitkom. Zato nas evanđelje upozorava da sinovi su ovoga svijeta mudriji od sinova svjetla u držanju prema svojoj vrsti, piše sv. Luka. Radnik može biti strpljiv, političar gorljiv, atletičar strog, znanstvenik točan, umjetnik zanesen, ali što to sve znači ako ne vodi u vječnost? Trud sinova ovoga svijeta je ogroman, a naš trud za kraljevstvom Božjim je premalen. Zato nam danas evanđelje naglašava vjernost i u malom. Nepravda će kad-tad doći na naplatu, posebice ona društvena ili socijalna, protiv koje viče prorok Amos.
Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge!, poručuje prorok Amos. Socijalna ili društvena nepravda je bila nazočna i prije tri tisuće godina, kao i danas. Varanje izlazi iz ljudskoga srca i ljudske sebičnosti, koja hoće sve k sebi, a ne vidi drugoga pokraj sebe. Prorok Amos udara protiv nepravde u svom narodu. On je glasnik milosti u svijetu koji je nemilosrdan i upropaštava siromahe. Vlada socijalna nepravda. Ni mi danas nismo daleko u tom ponašanju. Postoje i grijesi struktura koje omogućuju pojedinim tajkunima brzo bogaćenje, dok drugi stari umirovljenici ne mogu sastaviti kraj s krajem te kopaju po kontejnerima. Koliko još ima muke s podmićivanjem u našem narodu?! Proživljavali smo i proživljavamo ekonomsku krizu u svijetu i kod nas. Blagostanje je u rukama malog broja ljudi. Npr. u Švicarskoj je kapital u rukama od 3 % koliko je kapitala u rukama ostalih 97 % ljudi. Posebice nam je treći svijet uvijek pred očima. Gladni, prognani i izbjegli iz ratnih područja, vape za pravednošću, a pravednosti nema. A prorok Amos upozorava u ime Jahve: Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela. Bogatstvo ima svoj smisao kao sredstvo, ali nikad ne smije biti cilj ljudskoga života. Posjed nam može pomoći do vječnosti, ali imanje je prolazno i ostaje na zemlji. Treba naučiti služiti se stvarima, ali ne služiti stvarima. Ako i jesmo sinovi ovoga svijeta, još je važnije postati sinovi svjetlosti.
Andrew Carnegie, škotsko-američki industrijalac čelika postiže veliko bogatstvo. Prodaje tvrtku 1901. godine i posvećuje se dobrotvornosti. Piše kako je kao siromašni dječak počeo raditi u predionici u Pittsburgu. Poslovođa ga pohvalio i povišica je od 35 na 45 dolara: Sve moje milijarde nisu me obradovale kao onih 10 dolara povišice u mome djetinjstvu, kad sam došao kući, rekao majci i ona me zagrlila… Ostatak života posvetio je potrebnima. Sinovi svjetla su sretni jer ih Bog ljubi i dospijevaju u vječnu radost u Božjem kraljevstvu. A sinovi svijeta ostaju na zemlji, koja je prolazna i propada. A gdje si ti?
Fra Ante Pranjić Pilipović
