Došao sam baciti oganj na zemlju! piše sv. Luka. Isusov oganj oživljava i obnavlja. Ne zapovijeda sveti rat, nego s ognjem ljubavi stiže jasnoća uvjerenja i vrijednosti. S ognjem ljubavi nitko ne ulazi u rat s Bogom ni s Božjom Riječi, nego započinje novi život u slavi Božjoj. Redovno, oganj sažiže, čisti i preobražava. U Svetom pismu oganj je znak preobrazbe u energiji djela Duha Svetoga. Duh Sveti preobražava u božanski život ono što je podložno njegovoj moći. Svi znamo za Deset Božjih zapovijedi: Te je riječi na brdu, ispred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Gospodin, donosi knjiga Ponovljenoga zakona. Prorok Ilija na brdu Karmelu molitvom s neba privlači oganj na žrtvu: I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši, stoji u prvoj Kraljevima. A Sirah opisuje proroka Iliju ovim riječima: I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja”. Ivan Krstitelj najavljuje Krista: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem, piše sv. Luka i nastavlja: Pljevu će, naprotiv, sažeći ognjem neugasivim. Simbolizam ognja je najvažniji za djelovanje Duha Svetoga. Duh Sveti donosi novi život, a grijeh kažnjava. Dolazi apostolima na Pedesetnicu u obliku plamenih jezika. Donosi im svjetlo i snagu odozgor. Zato sveti Pavao piše kršćanima u Solunu: Duha ne gasite!” Duh Sveti drži vezu između tebe i milosrdnoga Boga. Ne trpi bezboštvo i nepravdu. Vatra Kristove ljubavi ne da mira čovjeku koji je u grijehu. Ne možeš imati miran san, a činiti zlo. Taj evanđeoski oganj razdvaja i one koji su tijelom najbliži, kad je u pitanju kraljevstvo nebesko: Zavadit će se otac sa sinom, a sin s ocem, majka sa kćeri, a kći s majkom, piše sv. Luka. Pred Bogom i Božjom pravednošću, nitko i ništa ne može imati prednost. Sveti Franjo je to dobro shvatio. Odriče se oca i njegova materijalnoga bogatstva pred biskupom i narodom na asiškom trgu da bi mogao služiti samo nebeskom Ocu. Dorothy Day prije 50 godina, američka novinarka i socijalna aktivistkinja, pristupa Katoličkoj Crkvi i s 33 godine pokreće Katolički radnički pokret u Americi. Odriče se lagodna života i veže svoju sudbinu za siromašne radnike. Postala je službenica Gospodnja. Nju je zahvatio evanđeoski oganj, kojim je gorjela, da bi pomogla obespravljenima. To je ono što Isus traži od nas u današnjem evanđeoskom izvještaju: opredijeliti se za volju Božju, a ne za sebične ljudske želje.
Životno opredjeljenje je nužno. Ljudska sebičnost nas vodi u nered duševni i tjelesni. Tad vidimo samo sebe, a ne vidimo druge pored sebe. Ezopova basna daje nam primjer neuviđavnosti jednih za druge. Čovjek je imao dvije kćeri. Jednu udade za vrtlara, a drugu za lončara. Nakon nekoga vremena pođe u posjet onoj koju bijaše udao za vrtlara i zapita je kako je i kako njoj i mužu ide posao. Ona odgovori da svega imaju, a samo se za jedno mole bogovima, naime, da bude što više pljuska i kiše kako bi povrće imalo što više vode. Nedugo potom svrati otac i do one koju bijaše udao za lončara pa je isto tako stade ispitivati kako je. Ona mu pak reče da joj ničega ne manjka, a samo jedno želi, naime, da vedro vrijeme i žarko sunce što dulje potraju kako bi se što bolje osušili glineni lonci. Na to će otac: Ako ti želiš lijepo vrijeme, a tvoja sestra kišu, za koju od vas dvije da se bogovima molim? Da, misle li ljudi jedni na druge, kao što je Krist mislio na sve? Ima li u krštenima one žive vjere kao što su je imali kršćanski mučenici u prvim stoljećima, poput svete Perpetue? Postaje kršćanska mučenica u Kartagi 202. godine. Među uhićenima bijaše i jedna mlada majka od 22. godine. U zatvoru gdje je bila Perpetua, ostavila je napismeno opis kušnja koje je imala od svoga oca da bi je spasio mučeništva. Evo što kaže: Moj otac dolazi u zatvor vidjeti me. Bijaše izmučen brigama. Govorio mi je: Kćeri moja, sažali se na moje sijede kose; sažali se na svog oca. Pomisli na svoju braću. Sjeti se svoje majke. Sjeti se svoga sina koji neće moći više živjeti bez tebe. Odreci se svoje namjere. Eto, što je govorio, misleći kao otac u svom osjećanju za mene. Ljubio mi je ruke i plakao (…) Voljela sam svoga oca, jer on jedini se nije radovao u obitelji što sam se odazvala na mučeništvo. Drugi dan, doveli su nas na suđenje (bijaše nas petero, tri muškarca katekumena i dvije žene već krštene). Dolazi na mene red. Tada stiže moj otac noseći mog sina. Kaže mi: Žrtvuj, sažali se na dijete. Sudac mi kaže: Pomisli na sijede kose svoga oca. Pomisli na svoje malo dijete. Žrtvuj za zdravlje Careva. Ja odgovaram: Ne žrtvujem. Tada sudac reče: Ti si kršćanka? Odgovaram: Ja sam kršćanska. Tada sudac izreče osudu i nas osudi pred zvijeri. Vatra Isusove ljubavi je promijenila poganski svijet i rimsku vojsku.
Vatra Isusove ljubavi i tebe će promijeniti ili ćeš propasti. Kod Isusa je uvijek odlučivanje ili izbor. Kod rođenja na jednoj strani su mudraci, a na drugoj strani je Herod. Kod propovijedanja je na jednoj strani puk koji vjeruju, na drugoj strani su prvaci naroda koji ga osuđuju. Na križu mu vjeruje razbojnik s desne strane, ali onaj s lijeve se izruguje. Oganj Isusova duha vjernima donosi ozdravljenje i oproštenje, a nevjernima znak propasti i život bez Boga. Pustinjak na Lampeduzi kod Sicilije, u vrijeme križarskih vojnih između kršćana i muslimana, čuvao je dva oltara. Kad je nailazio kršćanski vitez, pokazivao je Isusov oltar, a kad je nailazio vitez Saracena, pokazivao mu je oltar s likom Muhameda, kao Alahova proroka. Tako je držao da svima ugađa i primao je darove. Ali sve dotle dok nisu otkrili da je izdajnik vjere. Na koncu ni Bogu ni ljudima nije bio mio. Mislite li da sam došao donijeti na zemlju mir? Ne, kažem vam, nego razdor, donosi sv. Luka. Treba se odlučiti. Treba se oduprijeti do krvi: protiv grijeha, protiv laži, protiv nepravde za pravdu, protiv mržnje za ljubav. Jedino vatra Isusove ljubavi mijenja svijet.
Fra Ante Pranjić Pilipović
