Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi: Gospodine, čuj glas moj!, kaže 130 psalam. Samo Duh Božji može proniknuti i spoznati dubine naše duše i srca. U tim dubinama su i naše najveće potrebe i želje. Iz tih dubina izbija molitva, žeđ za Bogom, koji žeđa za čovjekom. Nakon smrti na križu, Isus, svjestan da je već sve svršeno, reče, da bi se ispunilo Pismo: ‘Žedan sam‘, zapisa sv. Ivan. To je žeđ susreta s nebeskim Ocem. Ta žeđ izbija u Jedinorođenome Sinu Božjemu za slavni nebeski život jer je ispunio Očevu volju i svoje poslanje. U Svetom pismu često susrećemo molitelje, kao Bogotražitelje. Abraham moli pod zvijezdama za svoje potomstvo. Zauzima se i za pokvareni grad Sodomu i obraća se Gospodinu: Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? Jakov razgovara s bratom Ezavom kao da gleda Božje lice: Primi dar iz moje ruke, jer meni je što si me ljubazno primio, kao da gledam lice Božje. Mojsije na brdu Sinaju zamoli Gospodina: Pokaži mi svoju slavu. Ilija je doživio Božju prisutnost u ‘šapatu laganoga i blagoga lahora’, donosi prva Kraljevima. Juda Makabejac je sabrao oko dvije tisuće srebrenih drahmi da se prinese žrtva okajnica za grijehe poginulih vojnika. Prorok Jeremije moli u progonstvu itd.
Najveći uzor molitelja nam je sam Sin Božji, Isus Krist. Odlazi kasno u noć ili rano u zoru u Maslinski vrt. Dugo moli u osami. Opazili su to njegovi učenici i zaželjeli naučiti moliti: Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike!, piše sv. Luka. Isus im reče da se obraćaju nebeskom Ocu s povjerenjem i navodi riječi molitve: Oče naš!
Sveti se ime tvoje! Isus je objavio Božje ime. Božje ime treba da se u nama sveti, da mi postanemo sveti. Dođi kraljevstvo tvoje i budi volja tvoja. To znači da sve ono dobro, sveto i lijepo bude kao oganj ljubavi među nama. To bijaše Isusova čežnja. Kruh naš svagdašnji, daj nam danas. Kruh svagdanji nam je potreban. Treba život uzdržavati da bismo mogli Boga slaviti na zemlji i naći svoj put, koji će nas voditi u budućnost.
I oprosti nam grijehe naše. Uz tu molbu moramo dodati da ćemo i mi opraštati. Moli od Boga milosrđe, ali obećava i naše milosrđe. Traži oproštenje, ali i nudeći oproštenje.
I ne uvedi nas u napast. Nikoga Bog ne uvodi u napast. Naprotiv, može nas očuvati da ne upadnemo u napast. Sjetimo se da je Isus napastovan. Neće ni nas to mimoići. Bit ćemo napastovani i iskušavani. Zato će Isus upozoriti učenike: Bdijte i molite da ne padnete u napast! Njome se predaješ u ruke Božje. Nisi sluga ni rob, nego si dijete Božje. S tom molitvom se stavljaš u životni odnos sa svemogućim Bogom. Imaš potpuno povjerenje u svoga Boga. Predaješ se volji Svevišnjega jer te neće prevariti ni zaboraviti. U početku je ta molitva čuvana kao tajna. Predavali su je novokrštenicima na krštenju da bi pred svom zajednicom s raširenim rukama prema nebu uskliknuli: „Oče naš!”
Oče – Abba! je slika dobroga Oca koji ljubi sve stvoreno. On, nebeski Otac je ‘Sveti’ i ‘Svevišnji’ na nebesima. Isusove riječi nam govore s kim on razgovara u Maslinskom vrtu. Isus razgovara s Ocem nebeskim. Ali ljudi često imaju krivu sliku o Bogu zbog svoje zloće i nepravde ili zbog nevolje u koju su upali, a ne razumiju tu patnju.
Židovska pjesnikinja i prognanica Rose Auslaender napisala je potresnu molitvu suprotnu Očenašu, prije 50 godina. Pita se kako može zazivati Boga kao Oca kad nije ništa poduzeo za patnje u Auschwitzu itd. To bi danas mogli reći milijuni ljudi koji gladuju. Svake treće sekunde je smrtni slučaj. A 8,8 milijuna ljudi umire groznom smrću gladi. Svi bi oni mogli olako ljudske zločine prebaciti na Boga. Al’ to ne ide. I mi bismo trebali poći u „školu molitve”. A „škola molitve” je čarobni ključić i za konac života, kako reče njemački filozof Peter Wust (1840. – 1940.). „Razgovor s Bogom je neusporedivo važniji od govora Bogu.” Ustrajna molitva postiže darove Oca nebeskoga. „Otac nebeski će dati Duha Svetoga onima koji ga mole!” (Lk 11,13).
Ustrajno molite i dat će vam se!, piše sv. Luka. To je Isusova poruka apostolima i svima nama. Mnogi kršćani kroz povijest su to dobro razumjeli i bili su ustrajni u molitvi. Sveti Franjo je molio molitvu Oče naš. Kad su ga braća molila da ih nauči moliti, on je pred njima molio: Oče naš, presveti, stvoritelju, otkupitelju, tješitelju i spasitelju. Koji jesi na nebesima: u anđelima i svecima; i svjetlo si, ljubav, najveće dobro.
Sveti se ime tvoje: neka u nama bude što svjetlija spoznaja tebe, tvojih dobročinstava, tvojih obećanja, tvoga veličanstva.
Dođi kraljevstvo tvoje milosti, sada u nas, kako bismo stigli u tvoje kraljevstvo slave, u zajedništvo s tobom.
Budi volja tvoja: kako bismo te ljubili svim srcem; da bismo se ljubili međusobno i sve privukli tvojoj ljubavi.
Kruh naš svagdanji daj nam danas: svog Sina Gospodina našega Isusa Krista. I
I otpusti nam duge naše: oprosti nam grijehe naše – zbog milosrđa svoga. Kao što mi otpuštamo dužnicima svojim: kao što opraštamo svojim neprijateljima; učini da ih zaista ljubimo.
I ne uvedi nas u napast: ne daj da se nikada odijelimo od tebe, da ostanemo uvijek vjerni.
Nego oslobodi nas od zla: od grijeha, od Zloga i od vječne smrti. Svaki kršćanin bi mogao na svoj način moliti tu Gospodnju molitvu, samo kad bi ozbiljno razmišljao o onome što molimo. Svaki vjernik bi mogao moliti žarko, samo kad bi ta molitva izvirala iz duboke i žive vjere.
Fra Ante Pranjić Pilipović
