Gdje sam ono stao
ne znam ni sam,
ali jutro dođe brže nego što sam mislio
ili su se sati jednostavno osuli u noći
da ne uspjeh prebrojati koliko je do ustajanja
ovaj put ne žurim,
ali moram na vrijeme krenuti
s uspomenama na datume
i trenutke sreće i gubitaka
koji su se uz njih vezali
uz drage ljude koji su na zemlji i onih gore,
tu su i svi oni koji su na trajno čekanju
jer s njima teško ili nikako ne ide,
jer nemam dovoljno strpljivosti čuti ih,
jer uvijek negdje žurim,
jer najčešće zaobiđem njihov dom,
jer često smišljam izlike kako bih što prije
spustio slušalicu ili krenuo nigdje,
a oni su uvijek tu
mole, čekaju, razumiju i znaju sve moje izlike
za njih te, Bože moj, posebno molim
i za onu zbrku koja je ostala od sinoć
i sve molitve na čekanju
i dan koji želim s tvojom milošću započeti
i s njom blagoslivljati sve koje budem susreo na putu.
