Ljeto je u punom zamahu. Vrućine i popodnevna sparina tjeraju nas u hladovinu visokih krošnji drveća ili nadstrešnicu kakvog ljetnikovca. Kiše odavno nema i okoliš je poprimio neke nove boje, rekli bi smo uobičajene za ovo doba godine, a žarko sunce prži sve pred sobom. Sve je suho i isušeno.
Zemlja je sve toplija i od topline puca vapi za ponekom kapi kiše. I tako ispucala, suha i uzavrela iz svojih njedara daje i zadnje atome snage kako bi ovogodišnju ljetinu privela blagostanju. Trudi se zemlja i trudi se čovjek da kap kiše, ruke žuljne i kapi znoja uliju nadu toj zemlji raspukloj. Kiše još nema. Čekati je i zemlji i čovjeku.
omolje.com/tc
