Orah spada u skupinu voćaka sa jezgrastim plodovima. Orah je voćka visoke biološke vrijednosti i deficitaran je na domaćem i svjetskom tržištu.
Pored mnogih korisnih osobina koje orah posjeduje donosimo nešto o njegovim negativnim osobinama, prenosi Agrosavjet.
O čemu je riječ?
Orah sadrži kemikaliju koja se zove hidrojuglon koju izlučuje iz korijena u tlo. Ove kemikalije ima i u lišću te drugim dijelovima oraha – grančicama, kori, cvijetu, ovojnici plodova.
Kemikalija hidrojuglon koja inače nije otrovna, u dodiru s kisikom oksidira u visoko toksični juglon.
Osjetljivije biljke koje su uzgajane u blizini oraha zbog toga venu, žute ili uopće ne napreduju u rastu jer im juglon sprječava dotok potrebne energije za metaboličku aktivnost.
Uz sve prethodno rečeno treba zapamtiti: Ne sadite orah blizu kuće. Osim što zaklanja svjetlost orah ima izuzetno jak korijen koji često može postići i podizanje betona oko ili ispod kuće. Stručnjaci savjetuju da orah ne treba saditi ni blizu parkirališta pa ni kuće zbog temelja. Naime, njegov korijen ide i do – pet metara u dubinu.
Šta uzgajati, a šta ne ispod oraha?
Također, u blizini oraha treba uzgajati bilje koje nije osjetljivo na juglon, odnosno, izbjegavati sijati i saditi ono koje je osjetljivo.
Povrće osjetljivo na juglon: rajčica, paprika, krumpir, patlidžan, kupus i šparoga.
Cvijeće: petunija, narcis, krizantema, hortenzija, ljiljani, biljke iz porodice Ericaceae, Potentilla spp.
Stabla: jabuka, kruška, višnja, kupina, borovnica, bijeli bor, crveni bor.
Biljke koje nisu toliko osjetljive su kukuruz, grah, luk, repa, mrkva, tikvice, vinova loza, trešnja, šljiva, japanski javor, neven i druge.
Ako baš morate uzgajati bilje u blizini oraha, tada je rješenje u povišenim gredicama. Važno je osigurati dobru drenažu i uklanjati cvjetove, lišće i druge dijelove oraha s gredica.
