Od kad sam sebe uvatio u laži nikom živu ne virujem.
Piše: Ante Matić
Ima jedna izreka koja kaže, da su u laži kratke noge. I još kažu za nekoga tko nešto skriva, da to krije kao zmija noge. Što god vrijeme više odmiče, laž raste, povećava se, urasta u svašta, pak mi se čini da će čovjek biti od laži sazdan za neko nevrijeme, koje podjednako u čovjeku izaziva nelagodu i sažaljenje.
U svojoj božićnoj poruci papa Franjo izdvojio je tri zla čovjeka našega vremena: nepravda, laž i rat. O ovom potonjem kažimo nešto što se odnosi na trajnije stanje u hrvatskom narodu.
Hrvatski politički slijepci, ili možda majstori laži i obmana, hvale se ovih dana kako se smanjila potrošnja u Hrvatskoj i, zamislite, molim vas lijepo, kako je prvi put od osamostaljenja, postignut suficit u državnom proračunu, koji oni nazivaju javni proračun, kako što neki idioti državnu televiziju nazivaju – javna televizija; oni sve što je državno proglašavaju javnim. Pa zaboga miloga sve je javno osim tajnih službi. Dugo sam mozgao, kontao i, mislim da sam uspio doći do istine o nama onakvim kakvi smo sada, danas i ovdje u Hrvatskoj. Kao što je Paskala užasavolo ćutanje svemira, tako mene onespkoje ono što se događa u Lijepoj našoj Domaji i tuđini.
Kažem i u lijepoj našoj tuđini. Jer, ako na planetu živi desetak milijuna Hrvata, onda je polovica u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovi, a polovica u lijepoj našoj tuđini! Slušajući razne vijesti i obijesti, kažem i ne lažem, uspio sam, naravno preko raznih transparetnih laži, dokučiti istinu o hrvatskoj zbilji u kojoj smo zatečeni i zatočeni.
Kako se smanjila potošnja i nastao suficit? Ovo pitanje gotovo je teško do neodgovora. Stvari su ipak vrlo jednostavne i uočite, kao što je stvarnost vrlo transparentna: to jest – prozirna i porazna za one kojima je stalo do istine i života dostojna čovjeku čovjekom izmorena. Ta riječ transparentno uvukla se u kuću hrvatskog jezika kao uložina u uho, pak se razbašila u toj kući kao da je oduvijek tu bila i kao da je tu kuću gradila. Kad kažu da je potrošnja transparentna, to znači , naravno ako tu riječ oživimo iz mrtvog jezika latinskog – prozirna, prozirno. Izgleda da je u Hrvatskoj sve transparentno i virtualno. Kad je već tako, a izgleda, nažalost, da tako jest, evo kako se smanjila potrošnja i kao je nastao suficit.
Prošle godine u Hrvatskoj 14 tisuća ljudi više je umrlo nego se rodilo. Dakle, 14 tisuća ljudi ne jede u Hrvatskoj, ne pije, ne kupuje ništa, ne troši ništa. Ako se tomu doda, naravno, opet rabimo tu riječ transparentno, da je prošla godine iz Hrvatske odselilo 15 tisuća uglavnom relativno mladih ljudi, to je onda, uz mrtvace tridesetak tisuća duša, odnosno ljudi. Oni u Hrvatsko više ne jedu, ne piju, ne kupuju ništa, ne rade ništa, ne troše ništa od gerontololgije do vrtića.
Tko tu sada koga i zašto laže, zavarava i obmanjuje?
Ipak je stari, mudri i pokojni Bariša bio u pravu, dok je među nama bio i govorio, da nikom živu ne viruje od kad je sebe sama uhvatio u laži.
Hrvatske političare, javnike, dojavnike i statističare uhvatio sam u laži o hrvatskoj zbilji, koja je tako tragična da me zaboljela glava od teške spoznaje.
Mi smo narod koji izumire, nestaje. Mi smo narod koji se smanjuje. Svake godine manje nas je 15 tisuća duša. Puno nas više umire nego se rađa. Ako se tako nastavi, pokušajte zamisliti hrvatski narod za nekih dvadeset, trideset, pedeset, ili stotinu godina. Sapienti sat!
Napomena: Tekstovi i kolumne objavljeni na portalu ne izražavaju nužno stavove i mišljenje uredništva portala, već su osobni stavovi autora.
