Ljuban Gudelj je duvanjski mladić, student 2. godine računovodstva i financija u Splitu. Većina Duvnjaka poznaje ga po uspješnim brdskim biciklističkim utrkama. Član je BK Livno za koji nastupa od 2016. godine. U samo tri posljednje godine iza njega je više od 30 utrka koje su bile organizirane na području bivše države, a kako kaže, najradije voli spomenuti one novijega datuma.
– Najznačajniji rezultat ove godine osvojio sam na Panonica cupu u Tuzli gdje sam izborio 1. mjesto, kao i 1. mjesto na utrci XCO Vučja staza u Sinju – Kup Hrvatske, a bitno mi je i 2. mjesto na Biokovu, također ove godine, napominje Ljuban.
Najdraža mu je pak brdska utrka Livno XCO Crna stina, 2015. godine kada je osvojio 3. mjesto. Tu je zapravo i počela Ljubanova biciklistička priča. Što se tiče cestovnoga biciklizma, kaže da se tu „proslavio“ na drugi način.
– Imao sam samo jednu cestovnu utrku i neslavno je završila, a svemu je kumovao pokvareni bicikl.
Biciklizam je skup sport i Ljuban uz roditeljsku pomoć snosi većinu troškova.
– Moj bicikl košta oko 3 tisuće KM, a moja konkurencija vozi puno kvalitetnija bicikla čija cijena doseže 3 do 4 tisuće eura. Naravno da će imati u startu prednost. Ali, svjestan sam našega standarda. Ipak, nekad se pitam jesam li i ovo uopće zaslužio. Zahvaljujem mojim roditeljima na velikome odricanju, a posebno bih ovdje htio zahvaliti mom kolegi i zemljaku Ivici Radošu iz Podgaja. On živi u austrijskome Welsu i profesionalno se bavi cestovnim biciklizmom. Utrke vozi u Austriji i susjednim državama. Upoznali smo se preko Facebooka i zajedno smo sudjelovali u jednome treningu od Tomislavgrada do Makarske. Dosad mi je on puno pomogao i pošalje mi sve što mi je potrebno za bicikl. Nažalost, u BiH utrke na razini države nisu plaćene. Klub mi je većinom financirao dresove, smještaj i prijevoz na utrku. I to je dosta skupo, napominje Ljuban.
– Mnogi biciklisti imaju svoje sponzore i njima moraju „jamčiti“ rezultate. Kod nas je to drugačije, a sada mi je i fakultet na prvome mjestu. I jedno i drugo traži dosta odricanja i ulaganja. Uz sve troškove za utrke i bicikl, treba osigurati i razne dodatke prehrani bez kojih se ne bi moglo trenirati. Također, bicikl treba mijenjati svake druge sezone. Kad misliš da neke dijelove možeš popraviti i da si u tomu uspio, shvatiš da su to ipak potrošni dijelovi i da ih jednostavno moraš promijeniti.
Ljuban i sam pokušava zaraditi nešto novca, posebno preko sezone – od iznajmljivanja bicikla strancima na Malom Vilincu (Blidinje) do poslova skladištara u tvrtki Eco Balcan u Tomislavgradu koja se bavi rastavljanjem informatičke opreme. Ipak, sve to je nedovoljno, ali, kako kaže, dobro dođe.
Osim biciklizma, ovoga mladića zanima i atletika, konkretno trčanje. Član je i tomislavgradskoga AK Puls.
– Vesele me sportovi na otvorenome, a trčim uglavnom od listopada kada prestanu biciklističke utrke. Na taj način gradi se baza za biciklističku formu. Tračanje je jeftinije od biciklizma, ima i manje treninga, jer biciklistički treninzi traju 2-3 sata dnevno.
Koji su tvoji sportski planovi?
– Vidim se na nekoj svjetskoj etapnoj biciklističkoj utrci, primjerice na Alpama gdje se vozi više etapa i gdje je ukupni pobjednik onaj koji ima najmanje vrijeme na kraju, govori nam Ljuban. No, ističe, fakultet mu je ipak na prvome mjestu.
Ljuban je jedan od onih naših odgovornih mladića koji zna stvari posložiti na svoje mjesto. Za studij ima volje i radi maksimalno. Stoga ne čudi i činjenica da je odličan student. Ipak, sportski duh prihvaća i rizike…
Želimo mu puno zdravlja i uspjeha te vrhunski bicikl u nadi da mu Alpe neće biti daleko! Zaslužio je!
Zora Stanić/Tomislavcity
Foto: Privatni album i Tomislavcity
