Običnom šetnjom kroz našim gradom gotovo svakodnevno možemo posvjedočiti o nezavidnoj prometnoj kulturi u Tomislavgradu. Duvanjski vozači, naime, nerijetko krše prometna pravila a ni pješaci uvijek nisu za primjer. U današnjem tekstu, dakle, progovorit ćemo koju riječ više o prometnoj (ne)kulturi nas Duvnjaka.

Kada je riječ o našim vozačima, zabrinjavajući je broj onih koji prečesto krše četiri prometna pravila. Za razliku od ostalih nama zanimljivih prometnih prekršitelja, najveći problem svakako stvaraju vozači skloni prebrzoj vožnji, pogotovo oni vozači koji krše pravilo dopuštene brzine vožnje u naseljenome mjestu! Ovaj prekršaj na tomislavgradskim ćete ulicama najčešće primijetiti u vremenu između 17 i 18 sati. Žure, valjda, Duvnjaci na neizostavnu popodnevnu kavu pa da slučajno ne zakasne.

Prekršaj broj dva je nepropisno parkiranje. Ruku na srce, ovaj problem na našim ulicama posebno je izražen u vrijeme kad nam stigne rodbina iz EU-a. Nerijetki, naime, za razliku od zemalja iz kojih dolaze, kod kuće parkiraju gdje i kako stignu. No, i bez njih,  na našim ulicama često možemo vidjeti vozilo koje je parkirano na nogostupu ili na za to nepredviđenim mjestima.

Problem treći čine vozači koji ne poštuju propisno obilježene pješačke prijelaze! Naime, barem pet od deset duvanjskih vozača uopće ne registrira pješaka kod pjašačkoga prijelaza – zebre! Voze oni svoju vožnju, pa ti čekaj dok se ne pojavi jedan koji će vas primijetiti i stati.

Četvrti prometni prekršaj je, možda, najbizarniji i najteže razumljiv. Veliki broj duvanjskih vozača, naime, uopće ne daju žmigavac kod skretanja! U takvoj situaciji čovjek se zapita: ili je svima pokazivač smjera vožnje neispravan, ili Duvnjaci jednostavno ne žele da onaj iza njih “zna” gdje su to oni zapravo krenuli.

Lagana šetnja posred ceste!

Kada je, pak, o pješacima riječ, prometni prekršaj najčešće čine naši stariji sugrađani. Pri šetnji, stave ruke na leđa, pa lagano, korak po korak i posred “džade”. Njih uopće nije briga što im je nogostup samo korak – dva udesno, niti su svjesni da na taj način rade prometni prekršaj koji podliježe povelikoj novčanoj kazni.

Dok se, dakle, situacija ne izmjeni i dok nas prometna policija novčanim kaznama “ne izliječi” od ustaljenih navika, mi na kraju moramo zaključiti da je kod nas Duvnjaka prometna kultura još uvijek na zabrinjavajućem minimumu.

Milan Vukadin/Tomislavcity