Mi stariji, koji smo odrasli na Western filmovima, Coca Coli, Marlboru, prizorima Divljeg Zapada (mustanzima, zmiji čegrtuši, kopačima zlata, Indijancima), Harley Davidsonu, boksačkim legendama utjelovljenim u Ken Nortonu, Joe Fraizeru ili Muhammadu Aliju, sjaju Hollywooda, divili se zakonima iz vremena Abrahama Lincolna, te čekali dan kad će se Šesta flota iskrcati na Jadransku obalu i osloboditi nas Titova zuluma i srpske diktature, uzalud smo čekali. Vlada SAD-a je do zadnje minute podržavala opstanak Jugoslavije.

Na drugoj strani, raspadom Sovjetskog Saveza i Varšavskog vojnog bloka nastao je vakuum na Istoku. Izbijanjem rata na Balkanu, Hrvatska je tražila međunarodno priznanje i oružje koje bi ipak prokrijumčarila unatoč sramotnom zapadnom embargu. Od nasljednice SSSR-a je dobila i jedno i drugo. Istina, diskretno. Jer da je Jelcin rekao “Njet ” niti Helmut Kohl se ne bi odvažio priznati Hrvatskoj i BiH samostalnost.

Ruska Federacija, izmorena komunizmom i krađama pri pretvorbi, dolaskom Vladimira Putina, koji je uveo reda u ogromnu državu, osovila se na noge. Priprijetio je nezasitim tajkunima da moraju bili lojalni državi. U kratko vrijeme je od bivšeg komunističkog trulog diva stvorio silu s godišnjim rastom BDP-a od 10-18%. Spriječio je nezasitne ptice grabljivice sa Zapada da krčme ruske prirodne resurse. Amerika i njezin potrčko i sluga, Europska Unija, nagomilali su masu “zaklada”, u stvari špijunskih gnijezda načičkanih agentima koji su njegov režim optuživali za kršenje ljudskih prava i manjak demokracije. Samo i jedino zbog činjenice da Putinova vlada nije htjela davati plin, naftu, minerale i ostalo u bescjenje. Godinama je Rusija obnavljala zastarjele modele svoje oružane sile. Ruski građani su živjeli blagodati novog prosperiteta. To sve je zasmetalo nezasitnim kapitalistima s Wall Streeta i ostalih centara moći pa su ruskoga vođu proglasili autokratom. Znajući da Arktik krije još mnoge zalihe energenata nastojali su Rusiju prisiliti na uzmak dovođenjem NATO snaga na litvansko -poljsku granicu, inscenirajući sukob u Ukrajini, Gruziji, te prepuštajući Afganistan talibanima, uz sirijski i libijski rat.

S našeg hrvatskog gledišta kristalno je jasno kako je Ruska Federacija bliža Srbiji nego li nama. Sto ne treba čuditi s obzirom na povijesne i vjerske veze. Ali ova zemlja nije neprijatelj Hrvatske i Hrvata. Ona na nas narod gleda kao na bratski, koji se doduše “udaljio” vjerski, ali ipak blizak.

Za razliku od Zapada kojim vladaju sekte i …, napisati ne smijem jer će me blokirati, Putin je uspio stvoriti ravnotežu između svjetovnog i vjerskog zadržavši vrijedne postavke tradicionalizma i usvojivši zdravu modernu. Stoga, zapadno upinjanje o nekakvom ruskom “malignom” utjecaju pada u vodu imajući u vidu sto krojači Novog svjetskog poretka imaju na umu.

I na koncu ono najvažnije, za razliku od tzv. euroatlantičara koji posvuda, vođeni pohlepom, izazivaju ratove i ubijaju milijune civila, Ruska Federacija nema osvajačke aspiracije.

Tadija Ljubičić