Foto: Ilustracija

Po popisu stanovništva u Hrvatskoj, gotovo pola milijuna Hrvata otišlo ili pobjeglo iz te Lijepe naše, kako Hrvati tepaju svojoj Maji i svojoj Domaji.

Piše: Ante Matić – Borčanac

Kad je sin moga prijatelja odlazio s obitelji u jednu europsku nordijsku zemlju, otac ga je pitao zašto odlazi, a on je sprašio u oči svom ocu branitelju; točnije rečeno dobrovoljcu u hrvatskom obrambenom i oslobodilačkom ratu i jednom od utemeljitelja stranke koja je stvarala ovu državu u miru i u ratu.

„Stari moj, u Jugi si bio zatvaran, diskriminiran, šikaniran i maltretiran, pa kad je pao berlinski zid pridružio si se Tuđmanu i stvarali ste stranku i državu. Kad je pukla puška otišao si braniti nas svoju djecu i svoju kuću, Lijepu našu, jel’ tako, stari moj? Kad si uspio oslobodit hrvatski narod od srpskog i crnogorskog agresora (istok Hrvatske napali su Srbi i razarali Vukovar, a jug Crnogorci, pucajući po Dubrovniku i pustošeći Konavle) gurnuše te u šturc braća jugovići, svetosavci, partizanska djeca i unuci, sve hrvatski komunisti, pa si se našao zajedno s nama, svojom djecom na brisanom prostoru – u nigdini. Ono što je trebalo biti tvoje, oteli su ti, a nas tvoju djecu životno ugrozili. Sad uživaju blagodati tvoje borbe: djeca partizana i hrvatskih komunista, nekakvih antifašista i djeca svetosavaca, kosovaca, udbaša i partijaša…

Na vlasti su oni koji nisu vidjeli bojišta osim na ekranu; ljudi koji su pobjegli u zemlju u koju idem ja sada; ratni profiteri i dezerteri. Takvo je ozračje u ovoj zemlji da ja u njoj ne želim živjeti. Bio si u rovu i na ratištima, pa što ja sada imam od toga, a što ti, stari moj? Borio si se za njihovu slobodu i stvarao si ovu državu za one koji je nisu htjeli, pa sad njihova djeca uživaju u onome što je trebalo biti moje životno stanje. I još nešto, stari moj, možda ne bih išao u ovu zemlju živjeti da mi dida nije bio ono što je bio, u onoj vojsci koja se borila za slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku, pa tu državu i sve koji imaju ikakvu vezu s njom, partizani i komunisti sotoniziraju od one godine kad si ti rođen i kad je ta nesretna država nestala, a došla Titova partija i satrapija. Stari moj, diću i šta ću radit i tko će primiti na neki bolji posao ili u neku državnu službu? Unuka jednog davno nestalog ustaše!

Da budem do kraja iskren i pošteno kažem: pobjegao sam od njih, stari moj, otišlo je mnogo toga u krivo i u krive ruke. Stari moj, poštedi me svoje uzaludne muke!

Otac je šutio i dugo sjedio u kafiću na zrakoplovnoj luci i u  svojoj velikoj muci, gledao u prazno, u pustoš, dok je avion odletio i odnio u tuđinu njegova sina, nevjestu, unuku i unuka. Unuka mu najviše nedostaje.