Sponzorirani članak
Stipan Dilber magistar je arheologije i doktorand na Poslijediplomskom znanstvenom studiju „Arheologija istočnog Jadrana” na Sveučilištu u Zadru. Na istom Sveučilištu Stipan je dva mandata bio predsjednik Studenskog zbora Sveučilišta u Zadru te predstavnik studenata arheologije. Također, bio je predsjednik sveučilišnog rukometnog kluba. Nakon završenog diplomskog studija, staž je odradio u Arheološkom muzeju u Zadru, a stručni ispit položio je u Muzejsko-dokumentacijskom centru u Zagrebu. Nakon toga, zapošljava se kao kustos u Franjevačkom muzeju u Tomislavgradu. Sudjeluje na brojnim međunarodnim projektima i manifestacijama na području kulture i kulturne baštine, kao što su Staza Gospe Sinjske i veliki međunarodni projekt o Delmatima – najstarijeg poznatog naroda s Duvanjskog, Livanjskog i Glamočkog polja. Autor je nekoliko izložbi te stručnih i znanstvenih radova s područja kulturne baštine, a posebno se izdvajaju radovi o arheološkom lokalitetu – Izvor Špilji Ričini na Buškom jezeru. Naročito se zalaže za promicanje bogate kulturno-povijesne baštine svojega kraja ističući njegov izraziti turistički potencijal kako kod turista i različitih grupa koje u sve većem broju posjećuju naš kraj tako i kod domaćeg stanovništva koje svakodnevno kulturno educira. Primjetan je i njegov osobit rad i doprinos na području zaštite kulturno-povijesne baštine na prostoru naše županije, posebno u sprječavanju pljačkanja i devastacije iste. Osim na području kulture, Stipan aktivno djeluje na području speleologije, tajnik je Speleološkog društva „Mijatovi dvori” te aktivni član Matice hrvatske Tomislavgrad.
Našim društvom vlada stereotip da je većini ako ne i svima glavni motiv ulaska u politiku goli interes. Ima li iznimki i što je motiviralo stalno zaposlenog i u struci afirmiranog arheologa na ulazak u političku arenu?
– Taj stereotip zapravo i nije stereotip nego realnost jer velika većina ima osobni interes od politike ili ga kroz politiku traži. Kao osoba zaposlena na radnom mjestu koji odgovora mom obrazovanju, moje zalaganje će biti da u svim sektorima bude tako, da se zapošljavaju kvalificirane, visoko obrazovane osobe koje vole i žive svoj posao i svoju struku, a ne oni koji su bili na nečijoj listi ili su nečiji. Ono što je primjetno u političkom životu naše županije, posebno u kampanjama, jest da su svima puna usta kulture, baštine, ekologije i politike prema mladima, a kad prođu izbori o tome više nigdje spomena. To je nekako i bio poticaj da se nešto pokuša promijeniti. Osobno sam kroz dugogodišnji rad na brojnim projektima upoznao mnogo mladih ljudi i studenata iz naše županije kojima starije političke strukture nisu nudile gotovo nikakav sadržaj i prostor za afirmaciju i ostanak. Prevladavalo je mišljenje da kod nas nema dovoljno interesa za kulturu, baštinu i ekologiju, a zapravo je u potpunosti suprotno.
Kandidat ste Hrvatskih zvona za Skupštinu Hercegbosanske županije? Što Vas je privuklo toj ekipi?
– Ekipa u koju sam došao je iznimno mlada ekipa svjetonazora jednakih mojima. Ne gledaju pravocrtno, nego imaju širinu. Iza njih, od 2018. do danas, stoje rezultati. Žele pravedno zapošljavanje bez veza i igrica kojima smo svjedoci svakodnevno, već godinama. Također, jedni su od rijetkih koji nisu nikako kompromitirani ni potkupljivi. A javilo se u meni i ono malo dišpeta, da pokažemo zajedno da, iako smo „mali”, možemo uspjeti i pomrsiti račune tzv. velikima.
Više od deset godina radite u struci te se krećete u kontekstu kulturno-povijesne baštine. Koliko je njezino poznavanje važno za identitet jednoga naroda?
– Kako bismo razumjeli važnost kulturno-povijesne baštine, nužno ju je, prije svega, dobro poznavati. To se može postići jedino ulaganjem u edukaciju svih društvenih skupina, a posebno mladih – kako bi se vlastita baština više cijenila jer je ona iznimno važan element u formiranju identiteta. Nepoznavanje baštine dovodi do njezina nestajanja, a u ovo predizborno vrijeme i do njezina zloupotrebljavanja za plitke političke poene. U konačnici, to sve skupa dovodi do iskrivljivanja povijesnih činjenica čemu smo svjedoci svakodnevno. Tijekom povijesti hrvatski identitet ovoga prostora je često bio ugrožen, kao i danas, no nikad ne od nas samih, a što je primjer u ovom današnjem vremenu. Najveći devastatori naše kulturno-povijesne i prirodne baštine u županiji su naše lokalne zajednice, tj. nekompetentni i needucirani službenici kojih nije briga jesu li dozvole za gradnju dali na ranokršćanskoj crkvi, gradini, koritima rijeka ili na kulturološki sterilnom prostoru. Budući da smo mi Hrvati u BiH najmalobrojniji konstitutivni narod, a dali smo jako puno u cjelokupnoj kulturološkoj slici BiH, trebali bismo i moramo uložiti više snage u poznavanje prije svega vlastite kulturno-povijesne baštine i aktivnije raditi na njezinoj zaštiti.
Pridaju li mjerodavne institucije kulturno-povijesnoj baštini dovoljno pažnje i koliki doprinos na tom polju daje Vaša ministrica?
– Glavni problem kod mjerodavnih institucija je taj što su iste zaposlile previše nekompetentnog, a podobnog kadra koji samo sliježu ramenima na bilo kakav upit o zaštiti kulturno-povijesne baštine. Spomenuli ste sadašnju ministricu – rekao bih da je prva osoba koja je shvatila značaj potencijala koji nudi kulturno-povijesna baština i odlučno krenula u stvaranje zakonskih okvira da bi se baština naše županije zaštitila od propadanja ili pak ciljanog uništavanja.
Jesu li naši kulturni i turistički potencijali dovoljno afirmirani i postoji li po Vama mogućnost za rast i veću aktualizaciju tih mogućnosti?
– Korištenje kulturno-povijesne baštine u turističke svrhe u današnjem vremenu u „normalnim” državama je sasvim logična pojava. Osobno sam dosta putovao i upoznao jako puno ljudi koji su mi s iznimnim ponosom prezentirali svoju kulturnu baštinu. S druge strane, kod nas se često može čuti upravo suprotno – koga to zanimaju Duvno i Livno i kulturna baština, tko bi to želio vidjeti?! A upravo manji gradovi, poput naših u županiji, trebali bi kulturnu baštinu i krajolik promatrati kao važan resurs budući da smo iznimno bogati raznolikom kulturno-povijesnom i prirodnom baštinom. To predstavlja ogroman potencijal za njihov razvoj. Sve više ljudi okreće se odmoru i putovanju u prirodu i planine, atraktivan je i avanturistički turizam gdje imamo veliku mogućnost za razvoj i zaradu, a iskorištavamo minimalno ili nimalo. Nadalje, nalazimo se na idealnom podneblju u blizini Dalmacije, Splita i njihova turizma pa i tu vidim i naš veliki potencijal. Turisti i mladi žele upoznati lokalnu kulturu, povijesno nasljeđe, ljude i običaje. Osobito vole doživjeti nešto autentično, posebno i novo. To trebamo iskoristiti, a uz to u tom leže i ogromna sredstva dostupna kroz brojne fondove.
Kad budete u prilici odlučivati, na što biste osobno stavili naglasak i za što se planirate zalagati?
– Moj prioritet je kulturno-povijesna baština i rad na projektima kojima će se izvlačiti sredstva iz dostupnih međunarodnih fondova. Osim toga, ono što smatram iznimno važnim je ekologija. Svi mi koji često boravimo u prirodi, znamo da se naša predivna polja pretvaraju u deponije, a to je nešto što, zbog neodgovornih pojedinaca, ugrožava zdravlje svih nas.
Vraćaju li Hrvatska zvona nadu u bolje sutra i što biste poručili onima koji su tu nadu izgubili?
– Pojava neovisne grupe građana na političkoj sceni kao što su Hrvatska zvona, dakle ljudi koji nisu primarno političari, nego smo se svi profilirali u svojim strukama, znak je da nešto ne štima i treba mijenjati. Stoga bih poručio da mi svojim znanjem i iskustvom možemo doprinijeti stvaranju zdravije političke atmosfere i prostoru za napredak u našoj županiji. Ovo nam je svima prilika da se i stare istrošene garniture političara smjeste tamo gdje im je mjesto: u ropotarnicu povijesti.
Sponzorirani članak.
