U današnjem svijetu ljudi su u zabludi svojih shvaćanja, zbilje, neizvjesnosti i straha od sebe samih. Događa li se ono što je već pisano da će se dogoditi? Je li ovo bio plan nekih bića? Neka nam odgovor otkrije vrijeme.
Kroz uho koje mi je Bog kroz glazbu dao čujem kakofoniju, ružnu melodiju ovog vremena. Baš sada u korizmi kada nama vjernicima, a vjerujem i svima drugima koji ”vjeruju” na neki svoj način, nije do te igre moćnika. Zamolimo Boga da nam pošalje mudrost da razlučimo dobro od lošega. Dobro je što Ga puno, puno više molimo. Sada je, kad već imamo istu dijagnozu i svi narodi istu nevolju, dobro što smo svjesniji da postoji samo jedan Bog, a On je Bog svih nas! Potrebne su nam riječi koje bude ljubav, potiču na zajedništvo, poštivanje i slobodu koja nam je ograničena.
Je li nam se ovo kroz povijest događalo da su nam Božji hramovi zatvoreni u Europi i skoro napušteni, zaboravljeni i odbačeni. Je li to sićušno i nevidljivo zlo uvijek bilo oko nas i u nama? Je li ono rođeno od nekoga ili je ta zločesta čestica tek spavala u nama pa se sad probudila? A onda ustala protiv nas tražeći svoju slavu i moć? Koje su posljedice ovih ljudi koji vladaju u službi, za nas, sebe ili nekoga trećeg? Tko nam nudi gorku sreću, lažnu nadu ili spas od sebe samih?
Neka se u nama probudi proljeće. Vjerujmo u ono što nam On šalje kroz dašak vjetra, boje cvijeta, toplinu sunca i kristalno čisto nebo nad našim poljem. A probuđenu česticu iz našeg tijela otjerajmo kao stranca il’ nepozvana i neželjena gosta.
Pa da nam duša opet prodiše s ljubavlju iz naših toplih srca.
Stanko Ćurčić/Tomislavcity
